SVAKODNEVNO U 7:30 Vlastita zarobljenost

Liturgijska čitanja:

Jr 7,23-28;

Ps 95,1-2.6-9;

Lk 11,14-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Istjerivaše Isus đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on znajući njihove misli, reče: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«

»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači o. Danijel Hranilović, grkokatolički svećenik:

Pred nama je odlomak iz Lukina evanđelja. Susrećemo Isusa koji izgoni zloduha. Događa se oslobođenje. Čovjek koji je bio nijem progovara. I dok se jedni dive, drugi optužuju: “Po Beelzebulu izgoni đavle.” Zapanjuje ta tvrdnja. Kako je moguće da netko u oslobođenju vidi prijetnju? Kako je moguće da u dobru prepozna tamu? A ipak, to nije tako daleko od nas. Jer priznati da Isus oslobađa znači priznati vlastitu zarobljenost. A tu smo slabi. Nije lako. Nije lako prihvatiti činjenicu da sam rob određena stanja i stvarnosti. I zato češće posustanemo i biramo put sumnje u Njegovu moć nego dopustiti da Njegova moć promijeni mene.

Isus mirno odgovara: svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno propada. Kuća podijeljena ne može opstati. Tvoje je srce to kraljevstvo i ta kuća. Postoji opasnost izgubiti sebe, svoj odnos s Bogom. Doživjeti strah, depresiju, nesigurnost. Jednom riječju: propadanje. A uzrok svemu tome je razdijeljeno srce. No, s Bogom možeš postati jak. To ne znači da nećeš imati slabosti. Jer one nas ne razaraju toliko koliko nas razdvaja dvostrukost. Razdijeljenost. Drugim riječima, kada jedno govorim, a drugo biram. Kada se nazivam Kristovim, a zadržavam zone u koje Mu ne dopuštam pristup.

“Tko nije sa mnom, protiv mene je.” Ta rečenica zvuči oštro. Gotovo nelagodno. Ali ona nije prijetnja, nego poziv na jasnoću. U duhovnom životu nema neutralnosti. Ne postoji sredina u kojoj mogu ostati neodlučan, a da to nema posljedice. Ili sabirem s Njim – ili rasipam. Sabirati s Kristom znači dopustiti Mu ujediniti ono raspršeno u meni. Sabirati znači: oprost koji sam primio ne zadržati za sebe, već ga pretvoriti u oprost drugome. Sabirati s Kristom znači prestati hraniti ogorčenost, prestati opravdavati ono za što znam da me udaljava od njega.

Možda je pravo pitanje ovoga četvrtka jednostavno: jesam li u sebi podijeljen? Postoje li prostorije moga srca koje sam zaključao? Dijelovi života u kojima kažem: “Gospodine, ovdje ću ja odlučivati”? Razdijeljena kuća pada. Razdijeljeno srce slabi. Ali srce sabrano u Kristu postaje čvrsto, postaje mirno, postaje snažno. Ne bojmo se jasnoće. Ne bojmo se stati uz Njega bez zadrške. Jer tek kada prestanemo biti podijeljeni, otkrivamo koliko je On doista Jači – i koliko je sloboda stvarna kada sabiremo s Njim.