SVAKODNEVNO U 7:30 Vjera raste iz vapaja

ČITANJA:

1Mak 1,10-15.41-43.54-57.62-64;

Ps 119,53.61.134.150.155.158;

Lk 18,35-43

Tekst evanđelja:

Kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Janko Lulić, kancelar Sisačke biskupije:

Poštovane i drage slušateljice i slušatelji, započinjemo još jedan novi, radni tjedan koji pred nas stavlja različite aktivnosti i izazove. Dobro znademo kako ne možemo nikada do kraja isplanirati svaki trenutak, kako se često moramo snalaziti u neplaniranim okolnostima, a za koje na kraju shvatimo da su rezultirale i boljim ishodom od onoga što smo mi pokušali domisliti. Vjerujemo da ipak i dalje stranice naših života brižljivo ispisuje ruka našeg Gospodina, koji nam svakodnevno pruža priliku da bude naš životni suputnik. Zato i ovoga jutra dopustimo da nas po svojoj riječi ohrabri i osnaži, da nas oslobodi od zarobljenosti osjećaja i napasti da sve pokušavamo kontrolirati i držati grčevito u svojim rukama. Smireno i opušteno prepustimo Gospodinu svaki trenutak današnjeg dana.

U današnjem evanđeoskom odlomku slušamo kako se Isus približavao gradu Jerihonu, te ga je pratilo silno mnoštvo. U tom mnoštvu nalazio se i jedan slijepac, koji je morao priupitati okupljene što se to događa u njegovoj blizini. Okupljeni mu na to odgovaraju: Isus Nazarećanin prolazi. Samo te riječi bile su dovoljne da slijepac, kako ističe evanđelist Luka, vikne: Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se. Iako ga je okupljeno mnoštvo nastojalo utišati, on se nije dao smesti, već nastavlja glasnije vikati: Sine Davidov, smiluj mi se. Isus je čuo njegovo vikanje i odlučio se zaustaviti, poslušati ga. Naš Gospodin zaustavlja se svaki puta kada k njemu vapimo, jer vjera raste iz vapaja, molitvenog vapaja Gospodinu da se zaustavi u našem životu i izliječi naše sljepoće. U slijepcu vrlo lako možemo prepoznati svakoga od nas. Evanđelist mu ne navodi ime, te se baš zato svatko od nas može u njemu prepoznati. Prepoznajemo se prije svega u tom strahu da nas Gospodin neće čuti, da će samo proći pored nas, da ćemo i dalje ostati u vlastitim duhovnim sljepoćama. No, iz iskustva ovoga slijepca učimo kako iskreni vapaj za smilovanjem uvijek zaustavlja Gospodina. To je vapaj kojim priznajemo da i unatoč svim svojim sljepoćama, ne prestajemo ljubiti i tražiti Gospodina da Njegovo svjetlo obasjava naše tmine. Nadalje, slijepac nas uči i kako životne okolnosti nikada nisu prepreke preko kojih ne bismo mogli prijeći, ako se iskreno želimo susresti s Isusom. Slušamo kako slijepca njegova okolina želi ušutkati, ali on ne odustaje od vapaja za Kristom. Možda su i nama životne okolnosti postale izgovor kako se ne bi morali susresti s Gospodinom, jer taj susret nužno nas dovodi do promjene, ali nikada onakve kakvu mi priželjkujemo, već kakvu Gospodin želi. Poznato nam je koliko se teško odričemo pojedinih navika u kojima smo već svoju sljepoću proglasili kao sasvim normalno stanje, jer se ne želimo suočiti sa zahtjevnošću promjene koju Isus donosi u naš život. Zato ovoga jutra molimo da nam Gospodin podari odvažnost i odlučnost, da ne odgađamo susret s Njime, jer nam On jasno pokazuje da kada god zavapimo Njemu, on će se zaustaviti i priupitati nas: Što hoćeš da ti učinim?

Isus nikada nije pasivni promatrač naših života, zato i mi ne smijemo dopustiti da za nas život ostane puko statiranje u kojem se prepuštamo besplodnim jadikovanjima i uvjeravamo i sebe i druge kako se ništa promijeniti ne može. Zanimljivo je primijetiti kako evanđelist Luka na početku evanđeoskog teksta piše kako Isusa slijedi MNOŠTVO, a u trenutku kada je slijepac progledao i bio ozdravljen, piše kako je sav NAROD podao hvalu Bogu. Nije Isus izliječio samo slijepca, već i mnoštvo drugih slijepaca koji su i pored zdravih očiju zaboravili vapiti, moliti Isusa da se zaustavi u njihovu životu i da im se smiluje. Tako i okupljeni od bezlične mase, postaju narod koji podaje hvalu Bogu, koji za Bogom vapi i koji Ga nasljeduje.

Ohrabrujuće je znati da se Gospodin želi danas zaustaviti i u tvojem i u mojem životu, kako nismo prepušteni vlastitim tminama, već nam želi dati novi pogled, nove oči koje će uvijek jasno moći vidjeti u svakom trenutku Njegovu prisutnost. I ne zaboravimo da u onom trenutku kada dopustimo da Gospodin izliječi naše sljepoće, pruža se prilika da i drugi prepoznaju svoju tamu te da i sami osjete kako Gospodin želi zastati i u njihovom životu.

Preč. Janko Lulić. Kancelar Sisačke biskupije.