SVAKODNEVNO U 7:30 Vjera, poniznost, osjećajnost

ČITANJA:

Iz 2,1-5;

Ps 122,1-9;

Mt 8,5-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu:, ‘Učini to’ — i učini. «Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.«

Riječ Božju tumači vlč. Matija Pavlaković:

Dragi slušatelji!

Započinjemo prvi tjedan Došašća 122 psalmom što ga čitamo na današnjoj svetoj misi zornici koji kaže: „Obradovah se kad mi rekoše: ‘Hajdemo u Dom Gospodnji!’ Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim Jeruzaleme.“ Pjesma je to hodočasnika koji se približavaju Jeruzalemu; pjesma je to i nas vjernika u ovom svetom darovanom vremenu početka nove crkvene godine u kojem smo svaki dan korak bliže rođenju našega Otkupitelja. Bit ovoga vremena je prije svega da se mali Isus rodi u našem srcu, u našoj nutrini i zato smo pozvani, razmatrajući darovanu Božju riječ, pripremati jasle našega srca za dolazak Novorođenoga kralja.

Evanđelje svete mise (Mt 8, 5-11) donosi nam riječi jednoga poganina – stotnika u rimskoj vojsci. Ove je riječi još od prvih dana prihvatila misna liturgija i njima su se kršćani svih vremena služili kako bi se neposredno pripravili za svetu pričest: „Gospodine, nisam dostojan.“ Naime, kao što smo uočili u navještenoj Božjoj riječi, židovski su gradski oci molili Isusa da utješi ovoga stotnika te da izliječi njegova umirućeg slugu koji mu je bio jako privržen. Željeli su time ugoditi Rimljaninu, budući da im je on bio sagradio sinagogu. Kad je Isus došao blizu kuće, stotnik je izrekao riječi koje odjekuju još i danas: „Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.“ Zamislite, dragi slušatelji, jedna Isusova riječ ozdravljuje, pročišćava, tješi i ispunja nadom i upravo zato, pozvani smo u ovom nam darovanom vremenu priprave za svetkovinu Božića više se družiti sa Božjom riječju; više prijateljevati sa Svetim pismom jer „samo reci riječ“ i bit ću zdrav Isuse.

Zagledajmo se danas, dok slavimo i spomen sv. Barbare-djevice i mučenice, zagledajmo se u ovoga stotnika – čovjeka duboke poniznosti, velikodušnosti, osjećajnosti – čovjeka koji ima visoko mišljenje o Isusu. Budući da je bio poganin, ne usuđuje se izravno obratiti Gospodinu, već šalje druge koje drži dostojnijima, da se zauzmu za njega. Sveti Augustin će na jednom mjestu reći, komentirajući ovaj evanđeoski redak: „Bila je upravo poniznost prolaz kroz koji je Gospodin ušao da bi ovladao potpuno onim čime je već vladao.“

U duši rimskog stotnika spajaju se, dakle, vjera, poniznost i osjećajnost. Zbog toga nam Crkva predlaže isti primjer na početku još jednoga Došašća kako bi znali kojim putem krenuti prema Isusu. Odvažimo se…

AMEN.