SVAKODNEVNO U 7:30 Vidjeti srcem!

ČITANJA:

vl.: Ef 2,19-22;

Ps 117,1-2;

Iv 20,24-29

Tekst evanđelja:

Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana njegovi učenici bijahu opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«

Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Opterećen životnim bolima vrlo lako padnem u napast da pomislim kako je moj život jedna velika nakupina boli. Što sam više zagledan u poraze to mi je teže povjerovati da moj život može krenuti u jednom sasvim drugom smjeru. Možda se previše oslanjam na svoju logiku razmišljanja te različite probleme pokušavam svojom snagom svladati. Možda sam već i umoran od neprestanih borbi. Isusovi učenici proživljavaju duboku bol koja ih paralizira. Potreban je Spasitelj da ih podigne jer se svojom snagom ne mogu sami izdići iz svoga straha. Toma zvani blizanac ima potrebu dotaknuti, ne zadovoljava ga svjedočanstvo ostalih učenika da su vidjeli Uskrsloga. Oni mu ne djeluju uvjerljivo.

Vidimo da Toma u jednom trenutku nije bio s ostalima kad je Isus bio došao. Toma bol proživljava na svoj način jer vidimo da ima potrebu biti sam, na neki način odvojiti se od drugih. Želim u Tominoj boli prepoznati i svoju bol. Sve one trenutke kada jednostavno poželim pobjeći od svih, pobjeći od boli koja me pritišće. U takvom stanju i ja želim dotaknuti Uskrsloga, želim ga susresti na jedan opipljiv način. Obično za Tomu kažemo da je nevjeran, ali ja bih rekao da je Toma iskren jer otvoreno izgovara čežnju svoga srca da dotakne Gospodina. Na tu duboku čežnju Isus ne ostaje ravnodušan, nego dolazi Tomi ususret i govori mu da slobodno stavi svoje prste u njegove rane. Tek mu nakon toga govori da ne bude nevjeran, nego vjeran i da su blaženi oni koji ne vide, a vjeruju. Isus mu daruje duboko iskustvo svoje ljubavi i pokazuje mu da on itekako vidi što njegov ljubljeni Toma proživljava.

Isus i meni na različite načine svakodnevno pokazuje svoju blizinu. Zato je važno da poput Tome iskreno zavapim Isusu da bih ga želio dotaknuti. Da bih želio svaki dan biti onaj blaženi koji ne vidi svojim fizičkim očima, ali onaj vidi srcem, a to je ipak puno dublje. Isuse ti znaš koliko čeznem da budem tvoj vjerni učenik. Neka tvoj Sveti Duh u meni obnovi povjerenje u tvoju ljubav te da budem sposoban vidjeti kako činiš velika djela u mojoj konkretnoj svakodnevici.