SVAKODNEVNO U 7:30 Vidimo li božanski lik u svakom licu?
vlč. Silvio Košćak
vlč. Silvio Košćak
ČITANJA:
1 Tim 2,1-8;
Ps 28,2.6b-9;
Lk 7,1-10
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.«
Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to!’ – i učini.«
Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.
Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:
Današnji evanđeoski odlomak predstavlja nam prekrasnu priču koja izaziva naše unaprijed stvorene predodžbe i poziva nas da preispitamo granice naše vjere i suosjećanja. U susretu Isusa i rimskog stotnika, svjedočimo primjeru kako duboka vjera nadilazi kulturne barijere i prihvaća ljude raširenih ruku.
Na prvi pogled ova se priča može činiti kao običan zahtjev za ozdravljenjem. Stotnik, predstavnik okupacijske rimske sile, obraća se Isusu za pomoć, pokazujući neobičnu brigu za slugu koji mu je drag. Ali kako dublje ulazimo u ovaj evanđeoski ulomak, otkrivamo snažnu evanđeosku poruku ugrađenu u ovaj tekst.
Evanđelje jasno ističe stotnikovu poniznost i otvorenost. U društvu u kojem su hijerarhija i podjele bile duboko ukorijenjene, ovaj rimski časnik razbija ustaljene kalupe. On šalje židovske starješine da govore u njegovo ime, poštujući time kulturne, društvene norme ljudi s kojima živi. Već ovo dovodi u pitanje postojanje zidova koji često razdvajaju različite zajednice.
Ipak, stotnikova otvorenost tu ne prestaje. Priznaje da ne zaslužuje Isusovu prisutnost pod svojim krovom. Uz to, priznaje da vjerske ili društvene razlike ne bi trebale spriječiti djela suosjećanja. Ova svijest je podsjetnik da se Božja ljubav proteže na sve, bez obzira na podrijetlo ili status.
Ono što nas istinski zadivljuje jest stotnikova vjera u Isusovu iscjeliteljsku moć. On ne zahtijeva fizičku blizinu ili razrađen ritual. Umjesto toga, on se pouzdaje u Isusov autoritet i traži od njega da jednostavno rekne riječ kako bi došlo do ozdravljenja. Ovo pokazuje vjeru koja je toliko radikalna, toliko slobodna od ograničenja, da duboko dodiruje Isusovo srce.
Kakav je Isusov odgovor? Isus pohvaljuje vjeru ovog pogana, držeći je za primjer koji svi trebaju slijediti. Isus koristi ovaj susret da izazove svoje učenike, ističući izvanrednu vjeru autsajdera koji bi im trebao biti poticaj na promišljanje o vlastitoj vjeri.
Današnji evanđeoski ulomak odjekuje u našem svijetu koji je bogat raznolikošću, ali toliko obilježen podjelama. Podsjeća nas da vjera ne poznaje granice. Potiče nas da srušimo barijere pristranosti i prihvatimo vjeru koja prepoznaje božansku iskru u svakom ljudskom biću, bez obzira na njihovo podrijetlo, etničku pripadnost ili društveni položaj.
Danas svatko od nas vjernika ima priliku razmisliti o tome kako možemo živjeti svoju vjeru sa stotnikom kao životnim primjerom. Kako možemo prevladati podjele, izraziti suosjećanje prema onima koji su drugačiji od nas i priznati dostojanstvo i vrijednost svakog pojedinca? Možemo li njegovati vjeru koja nije ograničena tradicijom, već prihvaća neograničene mogućnosti Božje milosti?
Na našem putu vjere, neka nas nadahne preispitivanje normi koje ograničavaju našu ljubav i suosjećanje. Budimo poput stotnika, prihvaćajući vjeru koja se usuđuje vidjeti božanski lik u svakom licu koje susrećemo. Kroz naša otvorena srca i umove, dotaknimo i mi Kristovo srce kako bismo postali svjetionici ljubavi, jedinstva i prihvaćanja u našem svijetu.