SVAKODNEVNO U 7:30 Vč. Josip Đurin: Ljubav – glavno pravilo i temelj svega!
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
1 Iv 3,22-4.6
Ps 2
Mt 4,12-17.23-25
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme kada je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se Isus u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.
Otada je Isus počeo propovijedati: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:
Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!
Današnje evanđelje nam donosi izvještaj evanđelista Mateja, koji je pisao da bi uvjerio svoje sunarodnjake u navještaj svega što se u Isusu dogodilo, a koji i nama, i svim generacijama do konca svijeta, naviješta da je Bog moćan, tamo gdje smo mi nemoćni i izgubljeni, da On ne prezire nikoga, kao što mi preziremo jedni druge, da On uspostavlja novi poredak života, u kojem će glavno pravilo i temelj svega biti ljubav. Radi toga i dolazi iz Galileje, i započinje u Galileji, da bi pokazao logiku kršćanske ljubavi, koja ne gleda tko je tko. Isus Krist nas okuplja oko sebe, i On nam je najbolji i pravi uzor života. Živjeti njegov život, znači živjeti ispravno.
Gospodin Isus nam dolazi kao onaj koji liječi svaku bolest i svaku nemoć u narodu. Tko god se susreo s Njim, nije otišao neuslišan. On je Bog ljubavi i milosrđa. Upravo je zato za Njim hrlio silan svijet. I mi osjećamo kako nas On zove, iako toga često nismo ni svjesni. No, svi očekujemo da će Isus djelovati u nama i na nama, na duši i tijelu, u našem životu i u životu naših bližnjih. Očekujemo i mi da će On liječiti svaku našu bolest i nemoć. A nemoći i bolesti ima mnogo u našem svijetu i životu. Očekujemo Njegovu pomoć, budući da su u mnogim slučajevima liječnici bespomoćni, da ne mogu dokučiti tajnu ni ljudskog tijela ni duše. Naše je ljudsko znanje toliko krhko i slabo, nesigurno i površno, da se ne možemo osloniti na svoje sile ni na svoje znanje. I zato molimo Isusa da dođe k nama, da bude s nama i da čini čudesa.
No, dok ga iskreno u srcu molimo, pokušajmo osluhnuti što On nama želi reći, okrenimo sve moći naše duše od sebe i svijeta prema Bogu i osjetit ćemo Njegovu prisutnost. Što to Isus želi nama danas reći, što želi od nas? Isus nas poziva da se obratimo jer se približilo Kraljevstvo nebesko. Trebamo se opredijeliti za Isusa i krenuti. Poziv na obraćenje je vrlo zahtjevan. Obraćenje traži cijeloga čovjeka, traži promjenu života. To je čovjekov povratak smislu života, povratak onoga koji je odlutao u kuću Očevu. Polovično kršćanstvo ne vrijedi. Radi se o pozivu na posvemašnju promjenu čovjekova svijeta, počevši od svijesti čovjeka kao osobe. Čovjek mora kao osoba u svojoj svijesti postati nov. Steći sposobnost da u svjetlu blizine Kraljevstva nebeskog vidi svijet oko sebe i da na novi način o njemu razmišlja i vrednuje ga, prepozna svoje zadatke i uključi se u njegovu izgradnju.
Svaki od nas je pozvan da staro, neuspješno, pogrješno i grješno napustimo te prionemo uz novo što se ukazuje pred očima naroda u sjaju „jarke svjetlosti koja osvanu“. Ta jarka svjetlost jest naš Gospodin Isus Krist, koji je kako smo čuli u evanđelju obilazio i naučavao. On je početak izlaska, ljudska se bijeda počinje preokretati u nadu i put spasenja. K Njemu ne hrle bogataši ni samozadovoljni ljudi, nego siromasi, bolesni, uzeti i svi drugi, različitim nevoljama bijeni. Dopustimo Isusu u ovim danima da i nas obiđe, da i nas pouči i da u našem srcu vidi da ga tražimo pa da naš život dobi novi zamah, novu dimenziju, novu ljepotu, novo vrijeme. Donesimo pred Njega sve svoje boli, patnje i nevolje kako bi nas mogao ozdraviti. I samo tako ćemo u Njegov blizini, otvorena srca, biti novi ljudi, koji će početi na novi način misliti, koji će jedni drugima dobro činiti, koji će suosjećati u nevoljama, koji će se međusobno uvažavati, prihvaćati se u razlikama i živjeti kao jedno srce i jedna duša.