SVAKODNEVNO U 7:30 Vč. Josip Đurin: Kršćanin je pozvan mijenjati sebe!

ČITANJA:

1 Iv 2,22-28

Ps 98

Iv 1, 19-28

Tekst evanđelja:

Evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.” Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.” Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?” On odgovori: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.”

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?” Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.”

To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Nalazimo se u prvim danima Nove 2023. godine. To su dani u kojima izražavamo želje jedni drugima za Novu Godinu: uspjeh, sreću, zadovoljstvo, zdravlje, mir, blagostanje, da nam bude bolja nego prošla Godina. Da bi te želje mogli ostvariti potrebno si je posvijestiti jednu važnu činjenicu, a koju mi ljudi današnjice zaboravljamo – pravi uspjeh, prava sreća, pravo zadovoljstvo, zdravlje, mir i blagost dolaze onda kada u svome životu na prvo mjesto stavimo Gospodina, ako svojim životom svjedočimo za Njega. O tome slušamo u današnjem evanđelju. Susrećemo se sa Ivanom Krstiteljem koji svjedoči. Svjedoči za svjetlo, svjedoči o Isusu. Sveti Ivan ne bijaše svjetlo – već da posvjedoči za svjetlo. Svi o nečem svjedočimo. A vrijednost zadobivamo po tom o čem svjedočimo. Svjedočimo li o svjetlu – postajemo njen sjaj. Svjedočimo li o Bogu postajemo znak njegove prisutnosti ovdje na zemlji. Ne pronalazimo li Boga u sebi, sve ono što nazivamo Bogom izvan nas, zapravo je beživotna ideja kojom se bavimo. Istinski govor o Bogu, i naš vjerski život – počinje od nas samih.

Ivan na pitanje o tom tko je on odgovara na način govoreći tko je on Bogu. Sebe razumijeva tek u odnosu prema njemu. I kaže da nije onaj koga vide po njemu, već koji omogućuje da se taj vidi. Žrtvuje privid o sebi u korist Istine. Umanjuje se da bi On mogao rasti. Kaže: «Nisam Krist, nisam Ilija, nisam Prorok. Ja krstim vodom, a On krsti Duhom.» Drugim riječima – on «nije», a Bog je onaj koji «jeste». Stavljajući preda nj svoje «nisam» – nastaje moj «jesam». Ivan upozorava: «Među vama stoji koga vi ne poznajete.» Što učiniti da ga prepoznamo? Upravo ovo što i Ivan – dati ispravan odgovor na pitanje: «Što kažeš sam o sebi? Ivan Krstitelj je u svoje vrijeme učinio ono što smo mi danas pozvani učiniti: pripraviti put Gospodinu. Također, pozvani smo steći i upotrijebiti osobine koje je on imao: stav, karakter i dosljednost. Koliko god te osobine zvuče pozitivno i uzvišeno, one danas nisu popularne. Naime, dosljedno slijediti svoje ideale, zauzeti stav i imati čvrst karakter ne donosi mnogo životnih ugodnosti, nisu te osobine pomogle niti Ivanu Krstitelju, niti će previše pomoći nama danas. No, mi se ne ravnamo zemaljskim mjerilima, nama je mjera i uzor Krist. To je radosna vijest za sve nas.

Danas se i mi pridružimo Ivanu Krstitelju i slušajmo kako ga vlasti ispituju. Ako bi nas pitali: ‘Što kažeš o sebi?’ možda bi izrekli kako smo zbunjeni te da smo u potrazi za smislom svoga života. No, uvijek se sjetimo da smo važni Isusu! Isus nas želi dovesti u svoj krug prijatelja – želi podijeliti s nama sve što ima. Nije nama bitno koja mjerila postavlja svijet, nama je bitno ono što od nas traži Krist, ravnamo se prema vječnim i neprolaznim vrijednostima. Ljepota kršćanskog života nalazi se upravo u tome. Svatko je pozvan, ne mijenjati svijet, niti ljude oko sebe, niti ne znam što posebno činiti, kršćanin je pozvan mijenjati sebe. Imati uspjeha u tome, najveća je radost za svakog čovjeka. Neka to bude i naša radost danas!

Vlč. Josip Đurin