SVAKODNEVNO U 7:30 Ustrajna molitva neće ostati neuslišana

ČITANJA:

Mal 3,13-20a;

Ps 1,1-4.6;

Lk 11,5-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Došao mi prijatelj s puta te nemam što staviti preda nj.’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem …’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.«

»I ja vam kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca otvorit će se.«

»A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:

Tek što Isus izrekao riječi kojima bismo trebali moliti nebeskoga Oca, molitvene zazive koji sažimlju čitave ljudske potrebe i upućuju ih Ocu, uči nas da naša molitva treba biti ustrajna i da neće ostati neuslišana. Evanđelist Luka poslužio se prispodobom o dva prijatelja gdje jedan usred noći kuca na vrata drugoga i moli za pomoć. Gostoljubivost u palestinskih Židova toga vremena podrazumijevala je da domaćin treba u svako doba primiti prijatelja, iskazati mu gostoprimstvo i pružiti pomoć. U ovoj sceni prijatelj dolazi u najteži čas, u vrijeme koje je svakome od nas najneugodnije za bilokakvu akciju, vrijeme onog prvog smiraja sna kad su nam potrebni mir i tišina.

Ne znamo što se kasnije dogodilo, no na prvotno odbijanje domaćina da ustane i dade tom prijatelju ono po što je došao, Isus odmah zaključuje da će domaćin dati ovome što treba, ako ne radi njihovog prijateljskog odnosa onda radi njegove upornosti, da se što prije ode i pusti domaćina na miru da spava.

Isus koristi ovu sliku da bi učenicima pokazao kako treba biti vjeran i ustrajan u molitvi. Povjerenje u nebeskog Oca nužno je za kvalitetan i iskren odnos s njim i iz tog povjerenja, ali i ustrajanja u poniznoj molitvi, Isus obećava da će takva molitva biti uslišana. Nije zgorega primijetiti što to ponoćni molitelj traži od svog prijatelja. Radi koje je potrebe došao? Radi li se o nekom sebičnom razlogu ili pak dolazi tražiti nešto za drugoga. On u ovoj pripovijesti dolazi tražiti pomoć da pomogne gostu, putniku kojega treba nahraniti, iskazati mu milosrđe.

Ovdje se možemo zapitati kakve su naše molitvene nakane. Zašto je nekad potrebno dugo vremena da Bog usliši ono što molimo, a nekad se to ostvari odmah. Tražimo li mi od Boga zmije i štipavce, a da toga nismo niti svjesni? Iskazuju li naše molitvene nakane možda našu sebičnost, oholost, egocentričnost, želeći da se dogodi baš to što mi mislimo da treba? Isus jasno progovara da nam Bog ne daje niti zmije niti štipavce, već sve ono što je potrebno da bismo došli na pravi put, da bismo mi bili bliže spasenju. Koliko god u našim očima plod molitve možda izostao Bog sve gleda, prati, uzdržava i želi učiniti boljim, ali ponekad nailazi na prepreku u okorjelom i zatvorenom ljudskom srcu. Zato neka naša molitva uvijek bude ponizni vapaj da se vrši Božja volja u svemu. Najljepši primjer takve molitve jest Isusov vapaj u Getsemaniju: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti. (Mt 26,39).

Vlč. Krešimir Haramija, mladomisnik župe sv. Juraj mučenik Plešivica. Foto: Zoran Bambulović