SVAKODNEVNO U 7:30 Uspavano srce

ČITANJA:

Jr 1,1.4-10;

Ps 71,1-6b.15ab.17;

Mt 13,1-9

Tekst evanđelja:

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:

»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«

»Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Na prvu kada čitamo današnji tekst kojeg nam donosi sveti Matej možemo pomisliti da je Isus nepravedan ili da namjerno ne želi otkriti smisao svojih prispodoba. Djeluje nam poprilično oštro kada kaže da je njegovim bliskim učenicima dano da razumiju, a ovim ostalima nije. Kao da Isus radi razliku među ljudima pa neke već unaprijed otpisuje. Prije svega si trebam osvijestiti da Isus želi samo jedno, a to je spasenje svakog čovjeka koji je ikad hodio ovom zemljom, koji sada hodi i koji će hoditi u budućnosti. On je došao kako bi vršio volju svoga Oca, a volja njegovog Oca, moga Oca, je moje spasenje. Kada je god Isus oštar u evanđelju tada se iza te oštrine krije njegova duboka čežnja da se srce čovjeka probudi iz svoje uspavanosti.

Mnogo puta evanđelju pristupam uspavana srca. Prebrzo donesem nekakve svoje zaključke. Primjerice čitam i sve zaključujem po svojoj ljudskoj logici koja je kako znamo ranjena grijehom te prema tome nesavršena, sklona krivim predodžbama. Jednom riječju površno i na brzinu slušam Isusa dok mi govori kroz svoju riječ. Posljedica toga je moja hladnoća i nezainteresiranost za Isusa. To se isto može dogoditi ukoliko hladno, površno i nezainteresirano pristupim današnjem evanđelju. Zbog toga je važno na samome početku zamoliti Isusa da mi pomogne, da me uvede u dubinu njegove poruke. Prije svega znamo da su mnogi Isusu dolazili samo zbog čudesa, te da im Isusov govor o Kraljevstvu nebeskom nije puno značio. Poziv na obraćenje poruci evanđelja te da postanu njegovi učenici još manje. Bilo je bitno dobiti ono po što sam došao, a za ostalo me nije briga. To da dopustim Isusu da me mijenja nije potrebno jer za sebe kažem da sam dobar čovjek.

Koliko puta na takav način i ja prilazim Isusu gdje samo očekujem ispunjenje svojih zahtjeva. Meni je Isus kao osoba nevažan, jedino mi je važna njegova moć kojom može promijeniti moju životnu situaciju, ali ne po njegovoj volji, već u potpunosti po mojoj. Osobno me se ne tiče Isusov poziv da idem za njim, već ja tražim od Isusa da ide za mnom. To je srce koje je duboko okorjelo u vlastitoj oholosti te zahtjeva i jednu oštrinu Isusovog govora kojim Isus želi prodrijeti kroz tu tvrdu koru te doći do dubine moga srca i tu me pozvati da mu se prepustim. Isus ne odbacuje ovo mnoštvo, naprotiv, želi ih potaknuti na duboko razmišljanje te da sa svojim nejasnoćama dođu k njemu. Da se zaljube u njegovu riječ te da čeznu za njezinom dubinom. Isus želi u njima probuditi onu iskonsku čežnju za ljubavlju koju svaki čovjek nosi u svojim dubinama.

Nažalost često puta mislim da ću nekakvim čudom ispuniti tu čežnju. Ako mi primjerice Isus ostvari svoje moje planove da ću biti sretan i ispunjen. Takva sreća bi trajala samo kratko vrijeme i opet bih bio nezadovoljan svojim životom. Isus ovo mnoštvo poziva na jedan duboki odnos s njim. Isus i mene poziva na jedan istinski i dubok odnos. Isus mi ponavlja riječi koje je rekao i svojim učenicima: “Tražite naprije Kraljevstvo nebesko i sve će vam se drugo nadodati.”