SVAKODNEVNO U 7:30 Uputi se u skrovitost i promatraj Očev pogled
vlč. Dominik Vukalović
vlč. Dominik Vukalović
ČITANJA:
2Kr 2,1.6-14;
Ps 31,20-21.24;
Mt 6,1-6.16-18
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršću ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.
I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:
Draga braćo i sestre, dragi slušatelji. Ovo evanđelje uvijek čitamo na početku korizme. Molitva, post, milostinja značajni su aspekti našega kršćanskog života koji nas potiču da ne samo u korizmi nego tijekom cijelog ljeta o njima više razmišljamo jer nas oni izgrađuju kako bismo bili više povezani s našim Gospodinom, braćom i sestrama. Također nas pozivaju da se više okrenemo sebi i vidimo širu sliku o samima sebi. Isus nam želi reći da nije važno što će ljudi reći, ne trebamo reklame kao današnji proizvodi da to sve ne činimo zbog ljudi. Sve treba biti usmjereno prema Bogu, a odnos prema Bogu određuje odnos prema bližnjemu. On želi da nestane bilo kakve granice između Boga i čovjeka, želi nas uroniti u ozračje povjerenja prema Ocu. Taj Otac nas jako dobro poznaje, zna sve i prije nas što ćemo reći. Ne trebaju njemu naša duga nabrajanja u molitvi. On jednostavno želi da pred Oca stupimo kao dijete.
Prava molitva i istinska počinje onda kada svijet oko mene postane nevažan. Kada osjetiš mir i tišinu, osjećaš se zaštićen i znaš da je Bog tu samo radi tebe. Ti postaješ Božji dragulj, nešto najdragocjenije. U takvom ozračju postaješ svjestan samoga sebe i svoje uloge u svijetu. To je ozračje gdje ti nitko nije važan, ne obazireš se na ljude na izvanjski svijet, tu dolaziš do svoje intime i dubine. Treba se uputiti u svoju skrovitost (u kut svoje sobe) i tu možeš promatrati Očev pogled. Božji pogled zastrt je pogledu svijeta. Svijet traži sve samo ne Boga. Treba odvratiti srce od svijeta i okrenuti ga ka Gospodinu, od tame ka svjetlu u kojem Bog prebiva. Prisjetimo se prispodobe o rasipnom sinu. Došao je k sebi, vratio se u svoje srce (skrovitost svoje sobe), zaputio se natrag i tada nije bilo teško susresti se s Ocem koji te čeka i vidi daleko, dalje nego mi možemo pomisliti. Za susret s Ocem nije potrebna nikakva pretjerana askeza u molitvi, koja bi gušila život, nikakvi pretjerani post do izgladnjivanja, do anoreksije. Potrebno je nutarnje oslobođenje. Mahatma Gandhi je zapisao. „Post bez žive vjere u Boga nama nikakve vrijednosti. Ne smije post predstavljati mehaničko nastojanje ili puko oponašanje. Post mora izlaziti iz vlastite duše. Tu je njegov izvor i zato se rijetko ispravno prakticira. Isto i milostinja mora biti od srca jer Bog voli vesela darivatelja. Neka nam molitva, post i milostinja budu tračnice po kojima se dolazi Bogu i bližnjemu. Amen.