SVAKODNEVNO U 7:30 Uočavajmo kukolj u svome životu

ČITANJA:

Jr 14,17-22;

Ps 79,8-9.11.13;

Mt 13,36-43

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti i na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«

»Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Božju tumači s. Damjana Mihaela Barbarić:

Kukolj, pšenica, sjeme, sijač, neprijatelj… Isus koristi tako jednostavne svakodnevne pojmove, a nevjerojatno kako dobru pouku daje. Nekad je teško u životu prepoznati što je kukolj u prenesenom značenju, a ipak, treba imati na umu da sigurno postoji i da se će se tek u trenutku žetve otkriti. Žeteoci to dobro znaju, jer da idu prije čupati, stradalo bi i ono što je dobro. Dobro je imati na umu kako kukolj sigurno postoji i njegov sijač je đavao. Isus jasno to govori. On sam ne želi kukolj, ali grijehom je u svijet ušao neprijatelj koji čini sve da nas prevari. Treba biti oprezan, tj. imati otvorene oči da znamo da zlo postoji, ali i da nam ne može ništa ako smo u milosti Božjoj. Bogu je draga iskrena molitva kajanja, ponizno srce koje vapije i traži pomoć kao što to čini prorok Jeremija u današnjem prvom čitanju: nadamo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, ali evo užasa…

Gospodine, bezbožnost svoju priznajemo, dosita tebi sagriješismo, ne odbaci nas, radi imena svoga. Jeremija je svjestan da nas zlo zadesi kad se udaljimo od Boga, kad ne činimo dobro, ili netko u obitelji ne čini dobro, zlo se šiti na sve, zlo se iz jednoga srca širi po svemu svijetu, vidimo to u ratovima… izvor svakog rata je u jednom srcu koje snuje zlo, koje onda širi to zlo na druge i tako krene. Povratak miru je samo moguće ako priznamo svoj grijeh, ako se ponizimo pod snažnom rukom Božjom… Bog daje šansu, samo je na nama da je prihvatimo. Bog nas poziva da uočavamo kukolj u svome životu, da se ne predajemo olako u ruke zla, jer na kraju vremena, one koji ustraju u zlu, čeka Božja pravda, ta je slikovito rečeno peć ognjena, gdje će biti plač i škrgut zubi. Stvarnost zla, vječnog prokletstva postoji, ne dopustimo si da nas takav sud dočeka, činimo dobro i ispravljamo svoje buntovne volje.