SVAKODNEVNO U 7:30 Uđi u Isusovu obitelj

ČITANJA:

Izr 21,1-6.10-13;

Ps 119,1.27.30.34.33.44;

Lk 8,19-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Majka Isusova i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« A on im odgovori: »Majka moja, braća moja — ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.«

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Što Isus ima sa svojom obitelji? Pokušajmo kroz evanđelje ukratko analizirati intrigantan i složen odnos između Isusa, njegove Majke i njegove braće.

Da bismo to učinili, trebamo se vratiti u Nazaret, kada Isus izlazi na otvoreno i, napuštajući stolarsku radionicu, počinje propovijedati u sinagogi poput učitelja, velikih učitelja onoga vremena. Ova Isusova uloga učitelja i proroka odmah se dovodi u pitanje: „Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, brat Jakovljev, Judin, Judin i Šimunov? I nisu li njegove sestre ovdje s nama?“ (Mk 6,3).

Što se ovdje događa? Isusa se podsjeća na njegovu pripadnost određenoj grupi te da, vezano uz tu grupu, postoje određeni obrasci ponašanja i određena očekivanja. Svi su sablažnjeni, jer je Isus napustio očekivanja drugih, obitelji i društva, jer je napustio ulogu koju su drugi osmislili za njega. Dakle, u očima zajednice, s Isusove strane postoji jedan javni prijestup, skandal. Čak se i njegova obitelj i mjesna zajednica sablažnjava, šokira, a to zaključujemo iz Isusova govora u kojemu govori poznatu izreku kako „nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu“ (Mk 6,4).

Tako Isus odlazi iz Nazareta i samo jedno poglavlje kasnije u Evanđelju po Marku nailazimo na sljedeću scenu: Isus je ušao u kuću i opet se oko njega okupilo veliko mnoštvo, do te mjere da nisu mogli ni hranu uzeti. U tome trenutku Isusova obitelj dolazi po njega jer se govorilo kako je izvan sebe. Isusova obitelj reagira na njegov popularni uspjeh i pokušava ga sačuvati i oporaviti prije nego što bude prekasno. Isusov poziv im je nešto strano. Možda ga žele sačuvati, ali Isus se ni na koji način ne želi vratiti očekivanjima drugih koja bi ga odvela od volje Očeve.

Za Isusa su rekli da je izvan sebe. I bili su u pravu. Isus je bio izvan sebe jer je bio potpuno u Ocu, u volji očevoj. Sada ga se želi vratiti i umetnuti unutar logike ovoga svijeta. Međutim, Isus se ne da. Toliko je jasan prema obitelji da se ne libi izreći one goruće riječi: „…tko ne mrzi svoga oca, svoju majku, svoju ženu, svoju djecu, svoju braću, svoje sestre, pa čak i svoj život, (tj. tko ne ljubi Gospodina Boga više nego sve to) ne može biti moj učenik“ (Lk 14,26). Tako u Evanđelju po Ivanu (usp. Iv 7,5) čitamo da ni njegova rođena braća više nisu vjerovala u njega.

Zašto su prisutne tako napete dinamike? Odgovor nam dolazi u današnjem evanđelju. Na još jednu emocionalnu nametljivost svojih sljedbenika, Isus odgovara: „Majka moja, braća moja — ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše“ (Lk 8,21). Isus je onaj koji je slobodan i koji oslobađa. Ništa ga ne zatvara: ni religiozni zakon pismoznanaca i farizeja ni naravni zakon njegove majke i braće. Ali, ide li sve to protiv Božjeg zakona ili protiv obitelji? Sigurno ne. Isus pobjeđuje oboje kako bi ušao u nebesku logiku, logiku ljubavi koja ih ne isključuje, nego zapravo sve njih uključuje. Isus ne govori protiv svojih rođaka i majke, jer tko je bolje od majke Marije znao slušati i živjeti Božju riječ?

Tako Isus proširuje svoju obitelj. Član Isusove obitelji ne postaje se po logici ovoga svijeta, po krvi. On na koncu prilijeva svoju krv kako bi svi mogli biti uključeni u Očev plan spasenja. Njegova riječ postaje poput maternice u kojoj se iznova rađamo i mukom, smrću i uskrsnućem naravnoga Sina Božjega postajemo posinjeni sinovi u Sinu. Braćo i sestre, današnje evanđelje je svima nama jedan prekrasan i važan poticaj da osluškujemo i vršimo riječ, što će reći volju Očevu, te tako na dubok i mističan način sve više i više, ispunjeni djelovanjem Duha Svetoga ulazimo u nebesku obitelj Presvetoga Trojstva.