SVAKODNEVNO U 7:30 Uđi pod Isusovo svjetlo

ČITANJA:

Jak 1,12-18;

Ps 94,12-13a.14-15.18-19;

Mk 8,14-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Učenici zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkoga radija, mir vam i dobro. Jučerašnje evanđelje je završilo riječima „Uđe u lađu“, a danas prvo što otkrivamo u lađi jest zaborav hrane. Da odmah ne osudimo učenike sjetimo se sebe. Svatko od nas se sjeća kada je išao ili kad mu je dijete išlo na neki izlet pa se dogodilo da nije ponio ili ponijela sendvič ili neku hranu koliko se znamo brinuti. Ja se sjećam, kad god sam negdje putovao mama bi pitala jesi li ponio sve, a jesi li ponio nešto za pojesti.

Vratimo se na naše učenike. Nisu planirati odmah ući u lađu, inače bi se pripremili, ušli su jer je Isus otišao od farizeja i događa se mrmljanje, ili nelagoda. Mi smo na moru – jezeru, u čamcu i nemamo hrane, da se vratimo ili da idemo naprijed. Isus ovo primjećuje, i zato iskorištava trenutak. On je završio raspravu, i još uvijek je svježa oholost i pokvarenost farizeja u njegovu srcu. To iščitavamo iz teksta, jer Isus odmah prelazi na opomenu, tj. govor o farizejima i farizejstvu. Iskorištava sliku kvasca i kruha kojega su gladni, i možda bolje sad mogu razumjeti, da dadne usmjerenje kakvi da ne budu i čega da se čuvaju.

Čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova. Ok. Kakav je to kvasac. Jasno je da farizeji ili Herod nemaju kvasca, kao što ga ni mi nemamo sada dok ovo slušamo, dakle ne doslovno shvaćanje, nego kroz sliku tražiti poruku, otkrivanje. Kvasac čini da tijesto po njemu nabuja i dobije okus. Ako ono raste i daje okus, onda nešto kroz tu sliku daje i nama ljudima da nešto u nama raste, buja i daje neki okus. Nešto što prodire u naše srce, misli, način života, i što me čini osobom kakva jesam ili nisam, nešto po čemu govorim tj. bolje po čemu djelujem, jer često riječi znaju biti lažne.

Dragi slušatelji, bilo bi jako dobro da zavirimo u sebe, posebno u ovim Isusovim riječima. Da pogledamo, ali iskreno kakvi smo, kako rastemo, kakav okus dajemo drugome. Bitno je naglasiti u ovim Isusovim riječima, jer ako promatram sebe pod svojim kriterijima onda sam si dobar, ali pod Isusovim kriterijima se svašta razotkriva. I dobro je da se razotkriva, kako je sv. Franjo molio „Gospodine! Rasvijetli tmine mojega srca“. Pogledati u sebe. Vidjeti kakav mi je odnos s suprugom, s mojom djecom. Jesam li po sebi ili po Isusu. Tražim li svoja prava i svoje ostvarenje ili nastojim promatrati i bližnjega. Dajem li mir ili nemir. Znam li oprostiti ili čuvam ljutnju, i važnije, znam li tražiti oprost, jesam li sposoban reći oprosti ili dopuštam da u meni raste oholost. Odgajam li djecu osorno, oštro po svojemu ili nastojim u oštrini imati blagosti i ljubavi. Čuvam li svoj jezik na poslu od klevete, tračanja, ogovaranja kolega, ogovaram li šefa i šeficu kao ostali ili nastojim moliti i praštati.

Neka nam ovo bude mali ispit savjesti za sutrašnji dan u kojemu ulazimo u sveto vrijeme korizme. Nastoj ne promatrati sebe pod svojim svjetlom i opravdanjima. Uđi pod Isusovo svjetlo, imaj njegov kvasac, imaj njegov okus.