SVAKODNEVNO U 7:30 U potrazi za navjestiteljima Riječi

ČITANJA:

Heb 1,1-6;

Ps 97,1.2b.6.7c.9;

Mk 1,14-20

Tekst evanđelja:

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim.

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić:

Na početku smo! Na početku jedne nove – jubilarne – godine, na početku smo novog radnog tjedna, na početku smo liturgijskog vremena kroz godinu, na početku smo Isusovoga javnoga djelovanja, na početku su Isusovi odabiri, na početku su prvi koraci učenika za Isusom.

Dok je Isus prolazio pokraj Galilejskoga mora i krenuo u odlučnome smjeru, svjestan da se približilo vrijeme i da svoju mesijansku misiju mora očitovati narodu njegove oči su tražile ljude. Ljude za buduće poslanje. Da mu pomognu u naviještanju Riječi, ali i još nešto važnije da poslije pashalnog misterija – muke, smrti i uskrsnuća – nastave poslanje širom svijeta.

Cijela priča o pozivu ovih muškaraca započinje snažnim Isusovim pogledom. Nisu oni ti koji prvo vide Njega; naprotiv, On je taj koji primjećuje njih. Biti viđen predstavlja jednu od najdubljih potreba ljudske duše. Svaki od nas želi osjetiti svoju važnost u očima drugih, barem nekome. Nismo bića koja se mogu zadovoljiti sama sobom; neprestano tražimo odraz svog postojanja kroz poglede drugih. Taj očigledan oblik potrebe može nas čak i dovesti do emocionalne iscrpljenosti.

Ponekad smo toliko očajni u potrazi za prepoznavanjem da našu svakodnevicu pretvaramo u pozornicu na kojoj nastupamo, igrajući razne uloge koje bi nas mogle učiniti vidljivima i važnima. No, umjesto da to sagledavamo kroz prizmu moralnosti, trebali bismo prepoznati duboku ljudsku potrebu koju Isus ozbiljno shvaća. U vjeri otkrivamo da se možemo osjećati važnima u očima Boga. Nismo samo stvorenja koja su smještena u bezlični mehanizam svijeta kao maleni dijelovi velike cjeline. Osjećamo da nas Božji pogled oživljava, daje nam smisao i značaj koji naglašava našu jedinstvenost.

Zato je Isusov poziv toliko snažan; on nije samo poziv na akciju, već i poziv na prepoznavanje vlastite vrijednosti. Kada nas netko gleda s ljubavlju i razumijevanjem, otvaraju se vrata našim unutarnjim potencijalima. U tom trenutku, kada se osjetimo viđenima, možemo donijeti hrabre odluke i slijediti put koji nam se nudi.

Isusov pogled nas poziva da ga slijedimo u radu i obvezama kako bismo ga stavili u središte svoga života i služili mu u zadatku evangelizacije svijeta. Isusov pogled nas ne samo da poziva, već i osnažuje da postanemo ono što stvarno jesmo, ribari ljudi, sposobni za ljubav i služenje. Od trenutka kada odlučimo Isusa postaviti u središte svoga života, sve što činimo postaje dijelom te odluke. Danas se pitajmo: jesmo li dosljedni u preobrazbi rada u mjesto gdje naše prijateljstvo s Isusom raste.

Molitva:

Isuse, molimo te prođi u ovoj godini i našom domovinom, pogledaj mnoge mladiće i djevojke i pozovi ih u svoju svetu službu. Amen.