SVAKODNEVNO U 7:30 U Kristovoj prisutnosti naša vjera sazrijeva i raste

ČITANJA:

vl.: Ef 2,19-22;

Ps 117,1-2;

Iv 20,24-29

Tekst evanđelja:

Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana njegovi učenici bijahu opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«

Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus:

»Budući da si me vidio, povjerovao si.

Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Riječ Božju tumači vlč. Robert Jakica:

Dragi prijatelji! U današnjem evanđelju promatramo dva Isusova susreta s apostolima koji su uplašeni i skriveni nakon što su doživjeli Isusovu muku i smrt, ali doživjeli su i uskrsno jutro i svjedočanstvo praznog groba. Isus dolazi među apostole dok Toma nije nazočan. Možda je Toma bio ogorčen, možda razočaran, možda je bio uvrijeđen jer mu je sve izgledalo drugačije no što je Isus propovijedao pa mu je bilo teško povjerovati da su drugi apostoli vidjeli Gospodina. No Isus ponovno dolazi među apostole, kao da dolazi samo radi Tome kojeg treba učvrstiti u vjeri. Toma sumnja, treba mu nešto drugo, nije mu dovoljno svjedočanstvo da su ostali vidjeli Isusa, on želi Isusa izravno dotaknuti da bi povjerovao. Jer, Isusa je vidio kako umire i teško mu je prihvatiti da je živ i želi ga vidjeti. Nakon što mu se Isus očitovao, apostol Toma izražava možda i najljepšu ispovijest vjere: “Gospodin moj i Bog moj”. Ovo iskustvo Tomine nevjere iskustvo je svakoga od nas kada nas u tamama sumnje i kušnje dotakne susret s Kristom. Put vjere svakog od nas sastoji se od istraživanja, trenutaka rasta, ali i padova i nejasnoća. Međutim, kada si dopustimo biti u Kristovoj prisutnosti, a to je svakako sakramentalni život i Božja riječ zapisana u Svetom Pismu, onda i naša vjera sazrijeva i raste. Tada ćemo i sami biti primatelji blaženstva o kojem Isus danas govori svakome od nas: “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju”.