SVAKODNEVNO U 7:30 Trgnimo se iz pomanjkanja vjere

ČITANJA:

Br 12,1-13;

Ps 51,3-7.12-13;

Mt 14,22-36

Tekst evanđelja:

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći. »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ceković:

Poštovani slušatelji,

nakon čudesnog događaja u kojem je Isus nahranio mnoštvo, u svjetlu Božje riječi pratimo Isusa i njegove učenike. Evanđeoski odlomak nam govori da je Isus prisilio svoje učenike da uđu u lađu dok je on otpusti mnoštvo. Nakon otpuštanja mnoštva, Isus se ponovno povukao u osamu da se pomoli. Ponovno nas poziva nakon akcije na povlačenje u samoću. Nije dovoljno povući se jednom u danu, tj. pomoliti se jednom u danu ili uzeti jedan obilan obrok i reći kako smo izvršili svoju obvezu prema Bogu. Onaj koji želi ozbiljno i neustrašivo kao kršćanin živjeti u ovome svijetu treba slijediti Isusov primjer, biti neprestano povezan u molitvi i mislima s Gospodinom, jer jedino na takav način čovjek može biti ustrajan na putu prema svetosti na koji smo svi pozvani.

Tekst opisuje daljnji tijek vremena u kojem nastaje nevrijeme i lađa je bila šibana valovima. Bio je protivan vjetar. Evanđelist opisuje da o četvrtoj noćnoj straži Isus hodajući po vodi dolazi k njima. Nije im zasigurno bilo ugodno biti u lađi koju udaraju valovi i pritom vidjeti čovjeka koji hoda po tako valovitom moru. Zastrašujuća pojava, zar ne? Kao i svi drugi ljudi vođeni ljudskom logikom i strahom kriknuli su: „Utvara.“ U njima se pojavio strah i nevjerica, počeli su zapomagati. Isus ih umiruje jednostavnim riječima: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se! (Mt 14,27)“. U Petru se javlja odvažnost i hrabrost te prihvati i reče: „Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi! (Mt 14,28).“ Isus mu zapovijedi da dođe k njemu, a Petar bez presedana ulazi u nemirno more i hodajući prema Isusu u trenutku zapada ponovno u sumnju preplašivši se vjetra, te je počeo tonuti i zapomagati da ga Gospodin spasi.

U trenucima ushita naše vjere često bismo odmah i brda premještali, ali kada zaprijeti običan vjetar i postane kao najveća prepreka, tada se javlja mnoštvo sumnji koje nas uplaše do te mjere da gledajući u Isusa bespomoćno tonemo u moru svoje nevjere i sumnje. Petar je na vrijeme zavapio: „Gospodine pomozi mi“, i bio spašen od pogibije, a koliki pavši u još veći strah, očaj i depresiju nisu u stanju zavapiti Gospodinu da im pruži ruku te izađu iz straha i svega što ih kao sidro vuče na dno. Isus prekorava Petra za pomanjkanje vjere, a tim putem upućuje prijekor i nama da se trgnemo, te i u najvećim kušnjama iz sve snage viknemo: „Gospodine ti me poznaješ, spasi me iz mora moje nevjere.“ Izišavši iz ove pouke Isus nastavlja liječiti sve koji su mu dolazili i koji su se doticali skuta njegovih haljina. Amen.