SVAKODNEVNO U 7:30 Trajni odnos s Isusom mijenja, liječi i obnavlja
vlč. Lovro Biškup
vlč. Lovro Biškup
ČITANJA:
Dj 6,8-15;
Ps 119,23-24.26-27.29-30;
Iv 6,22-29
Tekst evanđelja:
Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru. Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.
Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.«
Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači vlč. Lovro Biškup:
Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, draga braćo i sestre, ovaj događaj na Tiberijadskome moru možemo kao u filmu predočiti si sa tri scene i svaka od tih scena moći će detektirati problematiku i današnjeg čovjeka. Naime, prva scena opisuje mnoštvo koje traži Isusa. Scena je razrađena do u detalje. Mnoštvo traži Isusa, no u tom traženju mora se suočiti sa nekoliko poteškoća. Mnoštvo od četiri, pet tisuća ljudi ne shvaća kako je Isus prešao na drugu stranu Tiberijadskoga mora. Nisu Ga vidjeli da ulazi u lađu sa učenicima, a njihova lađa je jedina koja se pojavila na drugoj strani mora. Mnoštvo, naime, pamti sve te detalje jer čeznutljivo traži Isusa.
Iz današnjeg odlomka nam je samo djelomično jasno zašto mnoštvo toliko čeznutljivo traži Isusa. Istina je da u Njemu prepoznaju saveznika, prijatelja, utočište; Spasitelja. Dakle, ta prva scena predočuje sva ona mnoštva po cijeloj kugli zemaljskoj koja i danas nakon dvije tisuće godina čeznutljivo traže Isusa. Naše crkve još uvijek se pune. Naše nedjeljne sv. Mise još uvijek su lijepe i svečane. Naši duhovni tečajevi i obnove brzo popune svoje kapacitete. Hodočasnički autobusi na Mariju Bistricu, Međugorje ili Trsat još brže. Ljudi i nakon dvije tisuće godina u Isusu prepoznaju saveznika, prijatelja, utočište; Spasitelja. To je vrlo važna poruka iz prve scene.
Druga je scena kada mnoštvo pronađe Isusa i zanima se jedno, a Isus im daje odgovor na nešto drugo. Oni se pitaju kako je stigao na drugu stranu mora, a On pak daje odgovor na jedno važnije pitanje, pitanje zašto su ga tražili. Isus to često čini i nama danas. Mi često puta pred Gospodina dolazimo sa nekim svojim tezama, idejama i planovima. No, ako ostanemo iskreno otvoreni poticajima Duha, Gospodin nam daje odgovore na pitanja od puno veće životne važnosti. Naime, mnoštvo je tražilo Isusa jer su od Njega primili običan kruh, ali Isus im može dati i hranu koja ostaje za život vječni. Hrana za život vječni mnogo je važnija od hrane za tijelo. I mi često tražimo od Gospodina ono zemaljsko. I to je važno. No, ne smijemo zaboraviti i ono nebesko, vječno. Kada ulazimo u susret s Gospodinom, budimo naime otvoreni takvim poticajima. Gospodin, kada se daruje, daruje se skroz. Gospodin, kada liječi, liječi skroz. Gospodin, kada hrani, hrani skroz.
Vidimo potom u trećoj sceni kako mnoštvo prihvaća Isusove riječi o nepropadljivoj hrani, prepoznaje tu svoju duhovnu potrebu te se zanima kako do nje doći. Njih će možda zanimati kao i nas danas neka uputstva od tri ili četiri koraka. No, Isus im kaže: «Djelo je Božje da vjerujete u Onoga kojega je On (Bog) poslao». Isus odgovara slično kao što je na početku evanđelja odgovorio učenicima: «Dođite i vidjet ćete». Isus dakle od učenika traže da pođu za Njim, On zahtjeva odnos. Bez živog odnosa ljubavi i povjerenja s Njime, Isus ne želi djelovati u nikome. Trajni, svakodnevni odnos s Isusom polako mijenja, liječi, obnavlja, i to čini temeljito. Taj Isusov poziv ostaje i nama danas: «Dođite i vidjet ćete». Hvaljen Isus i Marija!