SVAKODNEVNO U 7:30 Tko ne ljubi ne zna živjeti

ČITANJA:

Dj 15,22-31;

Ps 57,8-12;

Iv 15,12-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.

Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Jošt Mezeg:

Ovo je jedan od najljepših ulomaka u evanđelju. U dvorani posljednje večere Isus u svom žaru želi u svom oproštajnom govoru učenicima razotkriti najdublje tajne svoga dolaska i njihovog poziva. I nama danas govori kao što je govorio apostolima, jer Riječ Božja je uvijek živa i djelotvorna. Isti Krist koji je tada govorio učenicima, koji su bili s njime, danas govori nama koji također idemo njegovim stopama.

Često se ljudi pitaju kako nekome iskazati ljubav. Možemo mu na primjer nešto dati. Poklon je jako lijep način pokazivanja pažnje i ljubavi. Nekome možeš dati i svoje vrijeme. Nekoga možeš saslušati i na taj način dati mu pažnju. Ali najviše što možemo drugima dati jest ono što je nama najdragocjenije, a to je vlastiti život. Krist govori upravo o tome kad veli: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” Najveća od ljubavi je zapravo umiranje za drugoga, smrt koju netko dragovoljno i slobodno izabire kako bi drugi mogao imati život. Postoje sveci koji su to doslovno učinili, poput sv. Maksimilijana Kolbea, koji se u logoru smrti dragovoljno javio da umre umjesto drugog osuđenika. Vjerojatno nećemo svi imati milost umiranja za drugoga na taj način. Međutim, za drugoga se može umirati u svakidašnjici, žrtvujući svoju volju, novac, vrijeme. Dati se za svoje bližnje. Što drugo čini jedna majka koja se s mužem otvara daru života i prima još jedno dijete negoli da žrtvuje sebe, svoje zdravlje, nekada i neprospavane noći zato da bi novi čovjek mogao doći na svijet? A upravo to daje neopisivu radost, koju ne može zamijeniti nikakav novac, uspjeh ili tjelesni užitak. Zar nije prava ljepota života u ljubavi, koja daruje sebe? Tko ne ljubi zapravo ne zna ni živjeti.

Ali tu se pojavljuje jedan problem, koji svi dobro zapažamo kod sebe: htjeli bismo ljubiti ali kao da nas iznutra nešto sprječava. I sv. Pavao je imao taj problem, kad govori o svojoj nutarnjoj borbi: „Htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro”. A kao razlog za to navodi grijeh, koji prebiva u njemu. Zašto bi grijeh bio prepreka da polažemo život za svoje prijatelje? Jer tko je u grijehu, odijelio se od Boga, izvora postojanja, te mora braniti svoj život. Ne može ga davati, ne može se žrtvovati, jer u tom slučaju ostaje bez ičega. Ali ako je Krist uskrsnuo onda se stvari potpuno mijenjaju. Jer u svom djelu spasenja Isus nas je pomirio s Bogom i dao nam po Duhu Svetom besmrtni život. Ne moramo strahovati od smrti, jer je ona pobijeđena i uvijek kad umiremo i uskrišavamo zajedno s Kristom.

Ono što nam Isus želi reći preko svoga govora na posljednjoj večeri je da je on taj koji je prvi položio život za nas. On je to prvi učinio. Radosna vijest je, da je „najveća ljubav”, o kojoj je riječ, moguća. On nas je ljubio na način kako nas nitko ne može ljubiti, jer je dao svoj život za nas, dopuštajući da ga ubiju naši grijesi. U Poslanici Rimljanima čitamo: „Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.” Krist je toliko ljubio svakog od nas da nam je dao slobodu čak da budemo zli. Mi obično volimo druge dok su dobri i korektni prema nama. A ljudski je nemoguće ljubiti neprijatelje. I upravo to je On učinio prema nama. Tako nas je od neprijatelja učinio prijateljima. „Vi ste moji prijatelji” kaže. Možemo zamisliti kako to kaže Petru, koji će ga zatajiti, Ivanu i Jakovu koji traže prva mjesta i svim ostalima koji će za nekoliko sati redom pobjeći, kad naleti opasnost. Al i on ih je već nazvao prijateljima jer ih je već ljubio do kraja i ta ljubav koja na posljednjoj večeri započinje lomljenjem kruha, kulminira na križu lomljenjem Njegova tijela a dovršava izlijevanjem Duha koji će na Pedesetnicu ispuniti srca apostola besmrtnom ljubavlju.

Neka ovo vazmeno vrijeme i za nas bude vrijeme ove preobrazbe. Zajedno s apostolima i okupljeni oko Djevice Marije, koja je slika Crkve zazivajmo snagu i silu Duha Uskrsloga Krista.