SVAKODNEVNO U 7:30 Svrha molitve - radost kroz vršenje Božjega plana

ČITANJA:

Dj 18,23-28;

Ps 47,2-3.8-10;

Iv 16,23b-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna! To sam vam govorio u poredbama.

Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno naviještati Oca. U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. Ta sâm vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić:

Apostoli su molili Gospodina: „Gospodine, uči nas moliti“ (Lk 11, 1). I on ih je naučio molitvu Očenaš. Oni su ga zamolili: „Umnoži nam vjeru!“ (Lk 17,5), ali do sada nisu molili Oca u njegovo Ime, nisu molili radi njegove smrti i radi njegove krvi. Prije to nije bilo ni moguće, jer je Gospodin moro da u žrtvi na križu dadne svoj život i prolije svoju dragocjenu krv.

Do pred njegovu Muku i smrt nisu učenici Isusa smatrali onim što on uistinu jet: nisu mogli shvatiti da on mora trpjeti i umrijeti. Uvijek su mislili na neko zemaljsko kraljevstvo. Kako su ga mogli onda moliti u njegovo ime kad nisu u njemu gledali potpuno u ono što on jest. A jest pravi Bog i pravi čovjek.

Tražiti u njegovo ime znači zauzeti isti položaj kao i Isus pred Bogom, a Isus je uvijek molio „budi volja tvoja“ i „ ako je moguće neka me mimoiđe ova čaša, ali ne što ja hoću nego što ti hoćeš“ (Mt 26, 39). Dakle, Isusov je stav „Budi volja tvoja, kako ti hoćeš Oče“…

Bog Sinu ne odbija ništa dobro jer ga ljubi. Isus je svakog od nas učinio sličnim sebi: jedincima. I dovoljno je zapamtiti to da bismo shvatili da je svrha svake molitve istinska radost kroz vršenje Božjega plana.

Međutim, vrlo često se naše molitve čine kao prošnje postavljene sa tjeskobom da će biti uslišane. Nikada ne smijemo misliti da Boga treba uvjeriti u naše dobro, naprotiv, mi smo ti koji se moramo uvjeriti da smo od njega voljeni do posljednjeg detalja.

No, ono što mislimo da je dobro ne dolazi uvijek do nas. I upravo u tom trenutku naša vjera mora postati odlučnija i jača. Isus se i u Getsemaniju moli za oslobođenje od smrti, a čini se da ga Bog ne sluša. Ali Isus vjeruje Ocu čak i ako ima osjećaj da je napušten, i na kraju upravo to povjerenje pobjeđuje. I mi moramo naučiti ovu vrstu obraćenja. I mi moramo dopustiti Isusu da nam jasno govori o Bogu, razbijajući sve lažne slike koje smo stvorili o Njemu.