SVAKODNEVNO U 7:30 Svjedočimo životom Božju nazočnost među ljudima

ČITANJA:

Dj 1,1-11;

Ps 47,2-3.6-9;

Ef 1,17-23 (ili: Ef 4,1-13);

Mk 16,15-20

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:

»Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima.

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić:

Danas slavimo blagdan Uzašašća Gospodinova. Blagdan nam otkriva cjeloviti pogled na Isusovu povijesnu pojavio. Četrdeset je dana prošlo od Uskrsa. Četrdeset je dana Uskrsli boravio ona zemlji, a ovaj 40. dan polako se s njima uputio na Maslinsko brdo poviše Jeruzalema, s apostolima i prijateljima se pozdravio, i počeo se penjati u nebeske visine.

Povijest Staroga vijeka donosi nekoliko sličnih slučajeva. Još su stari Grci širili mišljenje o svome junaku Heraklu kako se svojom snagom uzdigao u boravište nebeskih božanstava, a slično su i Rimljani pripovijedali o Romulu, utemeljitelju svoga grada.

Zastanimo i mi, dragi slušatelji, ovoga jutra razmišljajući o takvome jedinstvenome prizoru. Isus govori svojim učenicima, govori im posljednje upute što im je činiti u svijetu. I kad završi bude uzet u nebo. To je bio jedan trenutka koji vremenski nije dugo trajao. No, koliko vremenski kraće traje – toliko u sjećanju dublje ostaje. Tih nekoliko trenutka apostoli su zadivljeno stajali gledajući događaj sve do trenutka dok oblak nije zaklonio njihove oči.

Zar je moguće da one priče iz staroga vijeka – koje smo slušali – o nekim super junacima mi upravo gledamo? Isus odlazi, uzlazi na nebo, to jest vraća se Ocu koji ga je poslao u svijet. Izvršio je ono što mu je bilo činiti i sada se vraća Ocu. Ali se ne radi o jednom odvajanju, jer on ostaje zauvijek s nama, u jednom novom obliku. Svojim uzlaskom, uskrsli Gospodin privlači pogled apostolâ – i naš pogled – prema nebeskim visinama da nam pokaže da je cilj našega puta Otac. (papa Franjo)

No, osim nijemog gledanja i promatranja toga događaja, Djela apostolska opisuju da su dvojica u bijeloj odjeći pitali: „Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo?

Nije to bilo samo pitanje, bio je to podsjetnik da dubinski smisao Isusova Uzašašća znači da „Galilejci“ tj. apostoli moraju nastaviti Kristovo djelo. Kako je Isus bio živa slika nebeskoga Oca, tako i oni imaju isti zadatak: svojim životom svjedočiti Božju nazočnost među ljudima.

Nije svatko od nas sposoban za veliko razmišljanje, ali svatko je sposoban razmisliti i shvatiti kako je lijepo i korisno kada u životu mislimo na nebo, a čovjek teško može zamisliti koje su radosti u nebu.

Naši pojmovi o slavi neba također su slabi, jer naš razum teško shvaća ono što nije vidio, teško razumije ono u čemu ima veoma malo ili bolje reći nikakvog iskustva. Budući da radosti neba slabo razumijemo i nedovoljno shvaćamo zato na nebo i rijetko mislimo.

Blagdan Uzašašća Gospodinova može nam biti podsjetnik na radosti koje nas u nebu čekaju, da nam nada u buduće veselje olakša sadašnji teret i da nam takav stav života olakša ljubav prema bližnjemu.