SVAKODNEVNO U 7:30 Svi smo dragocjeni u Božjim očima

ČITANJA:

Iz 40,1-11;

Ps 96,1-3.10ac.11-13;

Mt 18,12-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe — zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Svi mi, pratimo, odnosno slijedimo nekoga ili nešto. Možda redovito gledamo vijesti ili seriju. Pratimo omiljeni nogometni klub ili pojedinog igrača. Možda slijedimo svoj instinkt, a možda srce. Koja je to naša životna filozofija? Što ili koga mi slijedimo? Braćo i sestre, slijedili mi nekoga ili nešto, to sigurno ima utjecaja na način na koji živimo svoj život.

A to može biti samo jedno od dvije stvari, ili je dobro ili je loše, odnosno, je li to za naše dobro ili je to za naše zlo? Živimo li zbog tog svog nasljedovanja nekoga bolje? Uspješnije? Jesmo li sretniji zbog toga? Je li zbog toga naše zdravlje bolje?

Jesmo li zbog toga zadovoljniji i bezbrižniji? Slika Isusa kao Dobrog pastira koji brine o svojim ovcama govori nam kolika je Božja brigu i ljubav prema svakom pojedincu, jer svaka osoba je jednako dragocjena u Božjim očima.

Dok u našim ljudskim odnosima zbog raznih okolnosti dolazi do nesloge koja nas razdvaja, ostavlja slomljene i povrijeđene, kod Boga nijedna duša nije zanemarena ili zaboravljena. Božja ljubav i milosrđe su toliko veliki da On ne želi izgubiti ni jednu jedinu dušu.

Što znači biti izgubljena ovca u današnjem svijetu? Izgubljenost može biti mnogostruka – fizička, emocionalna ili duhovna. Možemo se osjećati izgubljeno u braku, obitelji, u svom poslu ili vjeri. Možda smo zbunjeni ili ranjeni životnim situacijama, tražimo smisao, svoje poslanje u svijetu ili se osjećamo odvojeno od Boga. Evanđelje nas podsjeća da u tim trenucima nismo prepušteni sami sebi. Isus, naš dobri Pastir je onaj koji brine za nas, čuva nas od predatora koji vrebaju. Čak i kada odemo od Njega, polazi u potragu za nama, njegova ljubav i skrb nas neumorno prate i nikada ne napuštaju.

Ovaj odlomak nas također podsjeća na važnost zajednice, naših odnosa s drugima, poziva nas na djelovanje koje je pokazao Isus. Kao kršćani, pozvani smo biti poput pastira – brinuti se za one koji su izgubljeni ili ranjeni. Pozvani smo biti podrška i utjeha drugima, dijeliti Božju ljubav i milosrđe s onima koji su u potrebi. Naša vjera nas potiče da budemo osjetljivi prema izgubljenima, ranjenima i napuštenima.