SVAKODNEVNO U 7:30 Sveci – ponos Crkve!

ČITANJA:

Otk 7,2-4.9-14;

Ps 24,1-6; 1Iv 3,1-3;

Mt 5,1-12a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije:

Draga braćo i sestre, slavimo danas svetkovinu Svih svetih. Crkva se danas posebno veseli slaveći ovu svetkovinu jer se upravo ovom svetkovinom Crkva očituje kao plodna i blagoslovljena Majka djece nebrojene. Kroz 21. stoljeće Crkva je rađala brojnu djecu koja su se odlikovala svetim životom. Tako su u okrilju Crkve rođeni apostoli, sveti pisci, brojni mučenici, svete djevice, naučitelji, pastiri i pokornici, mnogi Božji ugodnici koji su u ovome svijetu ostavili trag svoga života i putokaz prema Bogu – svetošću. Možemo slobodno reći da su sveci ponos Crkve, ali još više ures duhovnog bogatstva, oaza i izvor vode koja teče prema vječnom životu.

Braćo i sestre, kada govorimo o svecima, moramo izbjeći glavnu opasnost: da ih ne precijenimo! Sveci su prije svega tajna Božjega zahvata. Zasluga svetaca je u njihovom odzivu. Sveci su se otvorili prema Bogu i uzvratili vjernošću i ljubavlju za ono što Bog nudi svima nama. Sveci nisu bili neki ekstra ljudi, čudaci koji su se rodili kao takvi ili su došli s nekog drugog planeta. Sveci su bili obični ljudi koji su se rodili kao i svi mi, živjeli svoju svakodnevicu, svakodnevno griješili i imali svoje duhovne krize. Ove karakteristike ih vežu sa svima nama, ali ono što ih čini drugačijima od nas je to da su svoju svakodnevicu živjeli u zajedništvu s Bogom kome su iskazivali svoju ljubav kroz molitvu i ljubav prema njemu, a onda i ljubavlju prema drugom čovjeku koji je slika Božja. Ono što ih čini drugačijima jest da na svoj počinjeni grijeh nisu gledali kao neko veliko djelo, već su u svojoj poniznosti bili svjesni svoga grijehom narušenog odnosa s Bogom i imali su volju popravljati svoje životne korake i redovito se miriti s Bogom u sakramentu ispovijedi. Ovozemna misna gozba za njih je bila istinski predokus nebeske gozbe, gozbe Jaganjčeve koji jedini daruje vječni život.

Isus je proglasom blaženstava okrenuo sve naglavačke i kaže da dok čovjek često traži smisao i cilj svom životu u bogatstvu, časti, vlasti, uživanju i misli tu mi je sreća, Isus kaže tu ti je nesreća.
Biti istinski siromašan u duhu, biti blag i pravedan, biti milosrdan i posjedovati čistoću srca, zalagati se za mir i podnositi progonstvo zbog pravednosti znači biti blažen.
Da bi mogli steći nebesko kraljevstvo, potrebno je ispuniti određene uvjete. Potrebno je biti krotak, pun ljubavi prema bližnjima, ne biti spletkar ili onaj koji je korumpiran, biti donositelj mira u svojoj okolini, biti odraz Božjeg lica u današnjem svijetu. Koja je vrijednost moliti za mir, postiti, glasno isticati kako si ti borac za mir i pravdu, predstavljati se u javnosti kao netko krotak i onaj koji se svima sviđa, a onda kada si u svojoj obitelji, među radnim kolegama, prijateljima ili bilo kojom osobom nasamo pokažeš da imaš i drugo lice i da ono kako se predstavljaš javnosti u toj situaciji si drugačiji i maltretiraš svoju obitelj, radiš protiv svoga kolege, siječeš noge svojem bližnjemu. Tu nema svetosti ma koliko god nosili nasmijanu masku na svojemu licu.

Braćo i sestre, svi smo pozvani na svetost. Svi smo u ovome svijetu Božja slika i prilika, a On je svet. Nitko od nas ne zna kada će nam završiti ovozemni život. S čime ćemo se pojaviti pred Bogom? Sa sobom ne možemo ponijeti ništa materijalnog što smo stekli u ovome životu. Važno je da pred Boga dođemo s punim košarama dobrih djela ljubavi i milosrđa. Zato je veoma važno da već sada krenemo sabirati te vrijednosti kako nas vrijeme ne bi preteklo i dovelo pred Boga bez ičega. Bog nam je puno dao. Ima pravo i očekivati da donesemo plodove.

Preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije.