SVAKODNEVNO U 7:30 Susret duše

ČITANJA:

1Sol 4,13-18;

Ps 96,1.3-5.11-13;

Lk 4,16-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u Nazaret, gdje bijaše othranjen. Uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla
blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvori nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjeva, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Stojko, župnik moderator in solidum župe Presvetog Trojstva u Ludbregu:

U današnjem evanđeoskom odlomku Isus ne govori o nekoj apstraktnoj nadi u budućnost. On donosi Božje spasenje sada: „Danas se ispunilo ovo Pismo koje vam još odzvanja u ušima”. Ispunjava se upravo po Božjem pomazaniku koji je opterećenom i dužnom čovjeku donio oslobođenje i slobodu. Riječ Božja nije mrtvo slovo na papiru – ono se ispunjava u Isusu i to upravo danas. Dragi brate i draga sestro, Isus i tebi želi donijeti oslobođenje i spasenje. Zamoli ga u svome srcu i poželi da te pohodi svojim Svetim Duhom.

Na početku su ljudi Isusa slušali sa oduševljenjem, divili su se njegovim riječima. Kako je lijepo diviti se, pomalo smo to i zaboravili u svome životu. Jurimo i žurimo svatko za svojim poslom, opterećeni smo životnim teškoćama, a divljenje ostaje po strani. Od divljenja duša jača, ona se uzdiže i postaje pravo mjesto za susret sa živim Bogom. No ljudi koji su slušali Isusa zapravo nisu čuli što on govori, počeli su razmišljati odakle je, tko su mu roditelji, braća i sestre? To se i nama često događa u našoj komunikaciji, slušamo drugoga ali ga ne čujemo, u svojim mislima smo negdje drugdje. Zapravo vidimo da se duše ne susreću, susreću se riječi, susreće se tijelo, a duša opterećena nekim drugim stvarima ostaje bez pravog susreta. Sve izvanjsko postaje bitnije od onoga unutarnjeg.

Isus je isprovocirao ovu situaciju, govorio im je kako ovdje ne može učiniti ni jedno čudo, jer prorok nije dobro došao u svome zavičaju. Iako mu se raduju što ga vide, zanimaju se za njega i vole čudesa, ali njihove duše ostaju daleko od pravoga susreta koje puni čovjeka iznutra. Isus im spominje udovicu u Sarfati Sidonskoj kojoj bijaše poslan prorok Ilija, zatim prorok Elizej ozdravlja gubavca Sirca. To nam govori da je i tada čovjek kao vjernik bio u srcu zatvoren za Boga, a otvorili su se oni koji su bili daleko od Boga, koji su bili pogani.

Isus zna da će biti odbijen. Ljudi iz Nazareta ne mogu prihvatiti da je netko njihov, koga poznaju „od malih nogu”, sada prorok i Mesija. Bog nas često poziva i govori nam preko ljudi koje olako odbacujemo – članove obitelji, prijatelje. Imamo li oči i uši da prepoznamo Njegov glas?

Na kraju Isus prođe između njih i ode. Ovo je snažna slika, narod ga odbacuje, ali Isus mirno odlazi, bez nasilja, ostavljajući ih u vlastitom izboru. Isus ne prisiljava – on poštuje slobodu svakog čovjeka.