SVAKODNEVNO U 7:30 Što tražite?

ČITANJA:

1 Iv 3,7-10

Ps 98

Iv 1,35-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« — što znači: »Učitelju — gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: »Našli smo Mesiju!« što znači »Krist — Pomazanik.« Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« — što znači »Petar — Stijena.«

Riječ Božju tumači fra Lucijan Zeljko:

Pitanje kršćanskog života uvijek u prvi plan stavlja pitanje: „Što tražite?“. Takvo pitanje oslikava u sebi najdublje egzistencijalno traganje u potrazi za odgovorom na smisao života. Život tek poprima smislenost ako znamo što tražimo. Isusovo pitanje dobiva svoju cjelovitost u još jednom pitanju: „Koga tražite?“(Iv 18,4). Tek u Iv 18,4 uviđamo da pitanje s početka konkretizira jednu osobu. Ivan Krstitelj u prethodnim redcima predstavlja tu osobu kao prisutnu, a nepoznatu izaslanicima iz Jeruzalema. Nekoliko redaka prije Ivan Krstitelj predstavlja tu osobu riječima: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta!“(Iv 1,29). Ove iste riječi prepoznajemo i u ovom odlomku.

Ljudski život ili se pita ili je mrtav. Život započinje s pitanjem koje možda još ne možemo artikulirati, ali svakako postoji. Završetak života nije lišen istog. Između tih krajnjih točaka postoji bezbroj pitanja. Samo dobro pitanje može polučiti dobar odgovor.

Isus u evanđelju pita: Što tražite? U tome pitanju se skrivaju sva životna traganja. Sve su životne dileme tu skrivene. Dojam jasno odaje da se upravo u tom pitanju i krije odgovor na ono početno i krajnje pitanje. Znati što tražim je najskuplje i najvrijednije na ovom svijetu. Mogu znati sve i imati sve, ali ako ne znam odgovor na to pitanje ne znam ništa i nemam ništa. „Ponovi ih tada upita: ‘Koga tražite?’ Oni odgovore: ‘Isusa Nazarećanina’“(Iv 18,7)

Postaje jasno da nas očito netko vuče u životu. Postaje kristalno jasno da se svi odgovori kriju u nekome. Tražiti lice je najbolja i najgora stvar. Pogoditi lice koje tražim je put pun uspjeha ali još više pogrešaka. Lice je samo jedno, pogled je samo jedan. Ono je jedno jer sjaji poput kristala a zaslužuje kraljevsko žezlo. Svi mu uresi ne mogu nadodati ništa. Ono je lice koje ne pozna zalaza i umora. Biti u blizini tog lica je tako mironosno i spasonosno. Biti u blizini tog lice smiruje, a cijelo tijelo drhti. Dapače, to lice nikad nitko od ljudi nije vidio, ali se ne skriva. Neki se hrvaše, ali ga ne otrgnuše. Neki ga uništavahu i zatirahu ali ništa.

„Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!“(Ps 27). Srce buči, ljubav traži. Zna srce da lice postoji i da je tu. Zaklinje srce ostani, ostani. Gdje? Tu gdje je ljubav! Ljudskim očima ostaje zastrto, ali ostati u ljubavi znači ostati zaronjen u traženje lica koje je Ljubav.