SVAKODNEVNO U 7:30 Što nas danas određuje kao kršćane?

ČITANJA:

Rim 3,21-30a;

Ps 130,1-6b;

Lk 11,47-54

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! Zbog toga i kaza Mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati — da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.’ Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!«

»Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.«

Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek župnik župe sv. Ivana Krstitelja, Koprivnički Ivanec

Hvaljen Isus i Marija. Evanđelje koje smo upravo čuli vrlo je žestoko jer Isus u tom odlomku evanđelja kritizira farizeje, zakonoznance i sve druge koji su se udaljili od Boga i proroka koji su pozivali ljude da se vrate na Božji put.

Gospodin reče: „Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše.“ Teška je bila zadaća proroka, znamo kako se prorok Ilija žalio Bogu kad je rekao već mi je svega dosta, Gospodine, uzmi život moj. Doživio je strašnu tjeskobu i strah jer je ostao jedini od Jahvinih proroka, nasuprot Balovim prorocima koje je podržavao kralj i kraljica Izabela koja je htjela Iliju ubiti. U toj velikoj depresiji i strahu Ilija doživljava milosni susret s Bogom, doživljava utjehu i radost života, vraća se na svoj zadatak obnovljen i ojačan… No, nisu svi ostali na životu, mnogi su bili ubijeni, prognani, zatvoreni i ignorirani od svih.

Često Isus koristi riječ „Jao vama“. U Lukinom evanđelju, u ovom 11 poglavlju čak šest puta spominje Isus ‘jao vama farizeji’, ‘jao vama pismoznanci’ i općenito za sve kaže jao vama, a sedmi put će to ponoviti na „Posljednjoj večeri“ kad će ga Juda izdati. Luka je zapisao „A evo ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onom koji ga predaje“ (Lk 22, 21-22) Božja riječ vrijedi i danas kada Bog govori jao čovjeku, jao ljudima koji izdaju Boga, koji su mu okrenuli leđa, koji ga ne slave. Jao onima koji slave sebe, koji ne poštuju Boga i ljude. Bog nas i danas opominje da ne budemo licemjeri da jedno činimo a drugo govorimo, da se hvalimo da smo kršćani a djela su poganska, bezbožna… Stvarno smo se pogubili mi kršćani. Nigdje nas nema na važnim mjestima ili smo tako tihi da nas se uopće ne čuje niti ne razumije.

Neki dan sam slučajno raspakiravajući stvari u novoj župi naišao na jednu knjigu zanimljivog naslova: „Zašto se trebamo zvati kršćanima?“ koja govori o Europi i liberalizmu koji vlada u njoj. Davno je napisana ali je jako aktualna i danas. Knjige obično na koricama imaju kratki naziv ili poruku, a ova u nazivu ima pitanje. Zašto se danas trebamo zvati kršćanima? Baš danas zašto se trebamo zvati kršćanima mi u Hrvatskoj, u Europi zašto bi trebali reći i pokazati da smo Kristovi, da smo kršćani. Tko je kršćanin pritjelovljen je na Kristu, a Krist je naša stijena, naša sigurnost, u ovome svijetu gdje nema sigurnosti i nikakvog uporišta. Europa koja je kolijevka civilizacije i vjere stidi se; odnosno Europljani – ljudi stide se svoje vjere jer su napadani i ismijani.

Marcello Pela u ovoj knjizi koju sam spomenuo kaže: „Europa postaje najraskršćanjenija zemlja na Zapadu i time se hvali. Misli da joj je kršćanstvo koje je prihvatila na krštenju sada prepreka. No, potom zapaža da joj treba identitet. „Treba dušu“ Europa, lamentiraju danas neki europejci drugoga naraštaja ponavljajući iste riječi svojih prethodnika. Političke rasprave nisu dovoljne, samo smetaju, ekonomsko ujedinjenje ne pomaže.“ Političke elite zaboravile su da Europa odbacujući kršćanski identitet, odbacila je svoju prošlost, a i budućnost.

Djeca bi im na vjeronauku mogla reći: Samo je u Bogu sigurna budućnost i sigurni smjer. Na žalost previše se mi ljudi pouzdajemo u novac u materijalnu sigurnost, Europa pa i mi kao članovi europske zajednice uzdamo se u euro jer nikad više nismo imali, ali smo sve prazniji i duhovno siromašniji.

Kad ekonomski standard raste duhovni pada. Više se ljudi ne pouzdaju u Boga nego u bankovne kartice i kredite. Poljoprivrednici umjesto da mole i zazivaju Boga i Njegovu pomoć plaćaju osiguranja usjeva, osiguranja polja, osiguranja voćnjaka, jer je „osiguranje“ njihov temelj i sva nada. Zato jao nama ako Boga zaboravimo ako on ne bude naše životno osiguranje i naš temelj. Amen!