SVAKODNEVNO U 7:30 Što je istinski odmor?

ČITANJA:

Iz 26,7-9.12.16-19;

Ps 102,13-21;

Mt 11,28-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jarani je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić:

Današnje evanđelje nastavak je jučerašnjeg o potrebi biti malen u odnosu na Boga. Ljeto je i mnogi će, koji već nisu, poći na svoj zasluženi odmor, bilo na kojem mjestu da će ga provesti. Zato je lijepo čuti s ambona naših crkava, ili pak s ove propovjedaonice poziv na odmor svima umornima i opterećenima. No, ima tu više zanimljivosti koje primjećujemo. Isus zove k sebi na odmor. I što je još začuđujuće govori umornima ne da ostave svoj jaram, nego da uzmu njegov. Zbaciti sa sebe jaram svoj, i poći na odmor, znači odmoriti se samo po ljudskom, ako je takav odmor uopće odmor, ili više umor. Jer tako će se čovjek odmoriti samo prividno, samo trenutno, a čekat će ga isti tj. još veći umor kad se s takvog odmora, po ljudski učinjenoga, vrati u stvarnost života i rada.

Isusov zahtjev živjeti život po njegovu zakonu, opsluživanja zapovijedi, ali sve u ljubavi, znači istinski odmor. Sveci su došli do tog iskustva, pa su onda mogli reći i rekli su: lakoću ili teškoću, radost ili žalost, pošalji što hoćeš, Gospodine, ja ću znati da je od tebe i sve će mi poslužiti da tebe proslavim, i veličam tvoju dobrotu, i da mi u najdubljoj dubini srca bude lako i dobro, jer ću biti jedno s tobom i ti sa mnom. Sveci su došli do toga da im je bilo sasvim svejedno: živjeti ili umrijeti, trpjeti ili s lakoćom sve nositi. Pokušajmo, pa ćemo i mi, kršćani ovoga vremena, i modernih umornosti i opterećenosti ovoga doba, iskusiti još ne iskuseno!