SVAKODNEVNO U 7:30 Snaga Riječi

ČITANJA:

Post 19,15-29;

Ps 26,2-3.9-12;

Mt 8,23-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi se u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Dok su Isus i njegovi učenici plovili zatekla ih je velika oluja koja ih umalo nije potopila. Isus je zaspao, a njegovi učenici proživljavaju duboko iskustvo straha i beznađa. Netko će reći kakav je to Bog koji takvo što dopušta da se dogodi onima koje ljubi? Ako je Bog ljubav ne bi li on trebao olakšati njihov životni put i voditi ih putem života gdje će biti što manje boli i straha? Površan pristup Riječi može dovesti do pogrešnih zaključaka te iskriviti moj odnos s Bogom. Zato je izuzetno važno Riječ promatrati u cjelini pa tako i ovaj Evanđeoski odlomak. Mi ljudi obično želimo ići linijom manjeg otpora te na sve moguće načine izbjegavamo situacije koje nas mogu boljeti. Plašimo se patnje jer u njoj ne vidimo ništa dobro i korisno za nas. Kada promatram način na koji funkcionira ovaj svijet onda primjećujem kako se na sve moguće načine bilo koju vrstu boli pokušava riješiti „tabletom“ koja treba donijeti ekspresno rješenje.

Isus s razlogom ulazi zajedno s učenicima u barku te ih izlaže iskustvu oluje. On čezne da iskuse snagu njegove Riječi. Da srcem povjeruju kako oslanjanje na njegovu Riječ smiruje i one najveće životne oluje. Smisao nije u tome da se učenici dobro isprepadaju i izmuče, već da ih iskustvo oluje potakne na djelovanje, odnosno da u njima aktivira vjeru. Ne smijemo zaboraviti da je Isus s njima cijelo vrijeme, nisu sami. Svojim spavanjem ne pokazuje nezainteresiranost, već ih polako osamostaljuje. Doći će vrijeme kada ga više neće vidjeti i kada će se moći osloniti jedino na njegovu ljubav, Duha Svetoga koji će djelovati kroz njih.

Kada se sjetim svojih životnih oluja koje sam proživio s Bogom onda primjećujem kako su me takve situacije izgradile i učinile puno čvršćom i stabilnijom osobom. Božja se ljubav nebrojeno puta proslavila u mom životu upravo onda kada se više nisam imao na koga osloniti osim na Boga. Te proživljene oluje su me puno toga naučile i Gospodin me poučio da su takvi trenutci velika prilika da moja vjera dođe do izražaja. Životopisi svetaca su jasni pokazatelj toga. Gospodin želi moj duhovni rast i napredak. Kao što i roditelji nekad postavljaju određene ciljeve pred dijete, ne s razlogom da ga pate, već da to dijete kroz borbu otkriva svoje mogućnosti te da izraste u stabilnu i odgovornu osobu. Zamolit ću Gospodina da i meni u srcu pokaže smisao mojih trenutnih oluja te da s povjerenjem u njega nastavim dalje ploviti.