SVAKODNEVNO U 7:30 Smisao života

ČITANJA:

vl.: 2Kor 9,6-10;

Ps 112,1-2.5-9;

Iv 12,24-26 (SvČ, str. 106.)

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.

Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Dragan Grizelj, gvardijan franjevačkog samostana na Trsatu i čuvar svetišta Majke Božje Trsatske:

Današnje evanđelje stavlja naglasak na smisao života: Isus se uspoređuje sa zrnom koje mora pasti na zemlju i umrijeti da bi donijelo rod. Evanđelje nam želi pokazati smisao Kristova groba: taj je smisao u Božjoj misli posve drugačiji nego u ljudskim mislima, u ljudskom prividu. Isusa su uzdigli na križ, mučilo sramote – ali po Božjem gledanju time su ga zapravo proslavili. Isus je odbačen od Židova – ali će to biti obilno nadoknađeno otkupljenjem mnoštva poganskih naroda. Isus će biti uzdignut, otrgnut sa zemlje – ali će upravo tada sve privući k sebi.

Isus će poput zrna mrtav pasti u zemlju – ali će donijeti obilan rod. Istu usporedivost Božjih namjera s ljudskim namjerama možemo naći u smislu Kristove smrti i groba, kao i smrti i groba svakog čovjeka. Sveto pismo izričito tvrdi da je smrt kazna Božja za čovjekov grijeh. Ona je ušla u svijet po grijehu prvog čovjeka Adama. Čovjek bi tu stao: Adam je sagriješio i zato je kažnjen, čovjek ne vidi ništa dalje. Za Boga, dobrog Oca, najvećeg čovjekoljupca, to nije kraj: Bog i dalje ljubi svoju djecu, ljude. On u smrti gleda ne samo kaznu nego i spasonosni lijek: tko poslušno iz Božje ruke primi smrt kao izraz poslušnosti, smrt mu donosi spasenje. Isusova smrt, ukop i uskrsnuće objava su dakle, toga Božjeg plana sa svim ljudima. Zato se Isus i predstavlja kao zrno koje pada u zemlju ali ne da istrune nego da iz njega nikne novi život.

Braćo i sestre i mi moramo s Kristom umrijeti, ako hoćemo da iz našega života i djelovanja iznikne novi život u uskrsnuću našega tijela. To umiranje s Kristom nije samo onaj posljednji čas kojim će završiti naš ovozemaljski život. Kršćanin vjernik mora svakodnevno umirati s Kristom. Svaka žrtva koju podnesemo za ljubav Bogu ili bližnjemu je dio te naše smrti, toga našeg umiranja. U svakoj svetoj misi, svetoj žrtvi Isusove smrti i uskrsnuća Isusovo tijelo u svetoj hostiji pada u zemlju našega tijela, da ga sjedini sa sobom, za prijelaz kroz smrt i grob, u slavu uskrsnuća.

Blagdan sv. Lovre nam potvrđuje da Božji čovjek je spreman živjeti svjedočiti, prihvatiti i mučeništvo da bi njegovo svjedočanstvo vjere donijela obilje plodova. Njegovo svjedočanstvo je poticaj svima nama da i mi svjedočimo radikalnim kršćanskim životom. Za Krista se isplati potrošiti život a to je konkretno umiranje sebi a življenje za drugoga.

Evanđelje savršeno nas uvodi u tajnu i otajstvo kršćanskog konkretnog življenja. U krštenju Bog na poseban način ulazi u život čovjeka. On ga ljubi svojom vječnom ljubavlju i upisuje ga u svoj dlan. Po krštenju mi smo pritjelovljeni Isusu Kristu. Postajemo jedno s njim i njegovom Crkvom koja je tijelo njegovo.

No, braćo i sestre, kao što se pšenično zrno polaže u zemlju da donese roda. Krštenje je poput pšeničnog zrna koje valja položiti u plodnu zemlju, u zemlju kršćanskog i obiteljskog doma. I ako ne bude njegovano kršćanskim odgojem, ako ne bude obrađivano s ljubavlju i zalijevano vjerom ono ne može donijeti roda. Stoga kao Crkva, kao Kristova zajednica, molimo jedni za druge da budemo istinski svjedoci vjere i ljubavi prema Isusu Kristu, Spasitelju ljudi, da se tako jednoga dana svi nađemo u zajedništvu Isusova nebeskog kraljevstva. Amen!