SVAKODNEVNO U 7:30 Služimo bližnjima nahranjeni i napojeni Kruhom i Pićem nebeskim!

ČITANJA:

Izl 12,1-8.11-14;

Ps 116,12-13.15.16b-18;

1Kor 11,23-26;

Iv 13,1-15

Tekst evanđelja:

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:

Dragi slušatelji srdačno vas pozdravljam s Hvaljen Isus i Marija!

Večer i večera. Kako to mogu biti trenutci i okolnosti skrivenosti tako mogu biti i okolnosti skrovitosti. Tako je i u ovoj večeri i na večeri. Nekoga pozvati na večeru ili se odazvati na večeru nekome znak je ogromnoga poštovanja. Osobito ako se to radi o susretu i druženju u vlastitom domu. To je uvijek darivanje neke svoje osobnosti i intime. To je sigurno određena povlaštenost.

Tako je i slučaju Posljednje Isusove večere koja je bila još i pashalna. To je za pobožnog Židova najznačajniji blagdan i događaj u godini. Isus je domaćin iako nema svoje kuće pa ni doma. On se vlada skroz domaćinski, a opet sa silnom porukom. On apostolima pere noge. Pokazuje jasan primjer služenja. Služi do kraja: „Primjer sam vam dao da i vi tako činite“.

U središte pozornosti upada naprasiti Petar sa svojim naglim reakcijama, zapravo pokazuje da je slabić. Ljudi koji su kukavice i slabići uvijek su glasni jer svoju slabost nastoje prikriti glasnoćom, a hrabri i odvažni su ponizni i tihi.

Suprotnost Petru je Ivan koji ništa ne govori nego samo djeluje i šuti, ali ostaje uz Isusa. Isus je prao noge svojim apostolima nakon što ih je nahranio i napojio svojim Tijelom i krvlju, jer drugome se sa smislom može služiti samo onda kada smo nahranjeni i napojeni Kruhom i Pićem nebeskim. Mi smo ljudi, mi smo Bogoliki i kao takvi samo se i možemo ostvarivati.

Dobro je da se u duhu prenesem u dvoranu Posljednje večere, u Isusovo društvo. Što pri tome proživljavamo, osjećamo? Promatramo apostole i slušamo njihove razgovore. Zamjećujemo njihove geste. Čime su oni obuzeti? Promatramo svaki pokret, riječ, gestu Isusovu, upijamo. Njegov se pogled na nama zaustavlja. Što mi govori? Ovaj je trenutak za mene presudan. Ne samo za danas nego i za ostatak moga života. On i meni pere noge, lice, dušu, savjest. Pokazuje mi primjer da i ja tako činim. U ovim doista velikim danima on će mnogima biti bliz po meni. Ostat ću koliko je moguće danas u svojim mislima i srcu što dulje i što više u ovom raspoloženju.