SVAKODNEVNO U 7:30 Služenje drugima

ČITANJA:

od dana: Heb 13,15-17.20-21;

Ps 23,1-6;

Mk 6,30-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.

Riječ Božju tumači vlč. Filip Pranjić:

Dragi brate i draga sestro,

U današnjem evanđelju vidimo kako se apostoli vraćaju s misije i govore Isusu o svemu što su činili i naučavali. Isus, prepoznajući njihovu potrebu za odmorom, poziva ih da se povuku na samotno mjesto. Međutim, mnoštvo ljudi nije im dalo vremena za odmor te ih ubrzo sustižu, tražeći Isusa i njegovu pomoć. Isus, svjestan da su njegovi učenici potrebni predaha, ipak sažalijeva ljude jer su “kao ovce bez pastira”, te ih počinje poučavati.

Ovaj evanđeoski tekst nam nudi važno razmatranje o ravnoteži između naših potreba i potreba drugih. Isus, iako potpuno razumijevajući umor svojih učenika, ne okreće leđa ljudima koji traže pomoć. Ovdje vidimo posebnu Isusovu karakteristiku, a to je služenje drugima, bez obzira na osobne umore ili potrebe. To nas poziva na razmišljanje o tome kako balansirati vlastite potrebe i obveze s potrebama drugih, a istovremeno nas podsjeća na važnost predaha i duhovnog osvježenja kako bismo mogli ustrajati u službi.

Danas, u brzom ritmu života, vrlo često zanemarujemo vlastite potrebe zbog zahtjeva posla, obitelji i društvenih obveza. Postoji stalna želja da budemo na raspolaganju drugima, da pomognemo, slušamo, ali vrlo lako zaboravimo na sebe. U današnjem društvu pozvani smo podsjetiti se na važnost sabranosti, osobnog prostora i vremena za obnovu, kako bismo bili u mogućnosti pružiti najbolju pomoć drugima.

Međutim, istovremeno, Isus nas uči da ne smijemo postati zatvoreni u vlastitim potrebama. Kad prepoznamo da ljudi oko nas pate, da su izgubljeni, da traže odgovore, pozvani smo im, kao Isusovi učenici, pružiti duhovnu pomoć i razumijevanje. Isus nije dozvolio da umor ili osobna potreba za odmorom postanu prepreka služenju ljudima. On nas poziva da, usprkos vlastitim umorima i teškoćama, budemo tu za one koji nas trebaju, donoseći im svjetlo, razumijevanje i ljubav.

Isusov primjer nas podsjeća na to koliko je važno u životu prepoznati trenutke kada trebamo stati, povući se i obnoviti snagu, ali i kada trebamo ići naprijed i služiti, bez obzira na vlastite umore. Pozvani smo, kao Isusovi učenici, biti osjetljivi na potrebe drugih, ali i brinuti o sebi kako bismo mogli ustrajati u svom pozivu ljubavi i služenja.