SVAKODNEVNO U 7:30 Samo je vjera naš put Bogu

ČITANJA:

Post 18,1-15;

Otpj. pj.: Lk 1,46-50.53-55;

Mt 8,5-17

Tekst evanđelja:

Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: “Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama”. Kaže mu: “Ja ću doći izliječiti ga”. Odgovori satnik: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini”.

Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: “Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi”. I reče Isus satniku: “Idi, neka ti bude kako si vjerovao!”. I ozdravi sluga u taj čas. Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.

A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi – da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

Riječ Božju tumači fra Andrija Bilokapić:

Dao nam Gospodin ono zdravlje koje je dao ovom robu, satnikovom sluzi. Dao nam Gospodin obilje one vjere koju je imao satnik.

Satnik je rimski zapovjednik, zapovjednik okupatorske vojske. On u ovom tekstu doista djeluje svetački. Prepoznaje Isusovu vlast, prepoznaje da je Isus gospodar, prepoznaje njegovu moć. Prepoznaje da Isus liječi, da ozdravlja bolesne. Kaže, “Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama“. I taj satnik dolazi Isusu.

Više od svega, ganutljivo je to što je rob u ono vrijeme bio kao nekakav namještaj. On je bio dio imovine robovlasnika, bez ikakvih zakonskih prava. A satnik drži roba dragom osobom. Satnik toga roba voli. Upravo takvog čovjeka, roba, rimski satnik preporučuje Isusu i moli da mu pomogne. Isus odgovara na satnikovu molitvu: “Ja ću doći i izliječiti ga”.

Isus je onaj koji liječi. Satnik odgovara: „Nisam dostojan da uđeš pod krov moj“. Satnik, dakle, poštuje židovske zakone, propise, jer pogani nisu ulazili u židovske kuće. Odnosno, Židovi nisu ulazili u poganske kuće. Satnik želi Isusa osloboditi da ne prekrši židovski zakon. I zato on govori: „Nisam dostojan da uđeš u moju kuću“. Ja sam grešan, ja sam poganin. Taj satnik je vrlo ponizan.

Upravo tu Riječ bogoslužje Crkve stavlja nam u usta neposredno prije svete pričesti – riječi satnikove: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj“. Dakle, jednog nevjernika, jednog poganina, mi svaki put slušamo, odnosno, njegovu vjeru izgovaramo kad prilazimo sâmom susretu, kad se pričešćujemo, kad se sjedinjujemo sa svojim Bogom.

Zanimljivo bi bilo ući u svoje biće i pomisliti što ja to govorim na misi kad izgovaram tu riječ: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj“, nisam dostojan da uđeš u moju kuću.

Je li to puka navika, je li to zato što su rekli da tamo to treba reći? Ili je to duboki stav nedostojnosti, poniznosti? Je li to duboki stav vjere i strahopoštovanja da Bog, po pričesti, ulazi u moj stan, u moje biće, u moju ljudskost? Dobro je neki put i ispitati svoju savjest. Kako pristupam pričesti?

Vjera rimskoga satnika, odnosno vojnika, omražene osobe za Židova, jest slika i znak dolaska svih naroda u Božje kraljevstvo. Dakle, on poganin biva primljen u Isusovo zajedništvo. On poganin ulazi u otajstvenu razmjenu sa Sinom Božjim. Premda je vojnik, premda je stranac, okupator, premda je zapovjednik vojske, taj čovjek je ponizan. On se s povjerenjem oslanja na Isusa.

On govori iz svoga dubokoga iskustva, iz iskustva zapovjednika. Vojnicima se obraća zapovijedima: „Dođi“ i dođe. „Idi“ i ide. „Učini to“ i učini. Dakle, vojnici su poslušni. Satnik sada Isusa drži vrhovnim zapovjednikom. On može zapovjediti na daljinu. Može zapovjediti bolesti da odstupi, smrti da odstupi.

Isus ostaje zadivljen satnikovim izričajem, njegovom vjerom, njegovim poštovanjem. Kraljevstvo nebesko otkriveno je ovom poganinu. U Kraljevstvo nebesko svi su, svi smo, svatko je dobro došao. Isus kaže: „Ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere“.

Samo je vjera put naš Bogu. Odnosno, objava je put naš Bogu. Odnosno, objava je put Boga k nama. Vjera je odgovor na Božji govor.