SVAKODNEVNO U 7:30 S. Marija Ivana Dolinar: Za istinski susret potreban je stav otvorenosti i povjerenja prema Bogu

ČITANJA:

Mih 5, 1-4a

Ps 80, 2ac. 3b. 15-16. 18-19

Heb 10, 5-10

Lk 1, 39-45

Tekst evanđelja:

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Riječ Božju tumači s. Marija Ivana Dolinar, OSC:

Živimo u doba globalizacije. Svijet kao da je postao maleno selo, u kojem se svi poznaju i svi sve znaju. Brzina komunikacije sve je veća, a mobilni telefoni, internet, slika i zvuk, povezuju ljude u najudaljenijim krajevima našega planeta. Pa ipak, unatoč svim obilježjima ‘globalnog sela’, čini se da nikada kao danas nije bilo toliko osamljenosti, izoliranosti, izgubljenosti u vremenu i prostoru. Premda smo stalno ‘umreženi’, ne susrećemo se.

Advent nas želi pripremiti za susret sa živim Bogom koga iščekujemo i koji nam dolazi u susret. Za takav nas susret nadahnjuje današnje Evanđelje, koje nam pred oči stavlja Marijin i Elizabetin nutarnji stav otvorenosti i povjerenja prema Bogu i njegovoj Riječi.

Nakon što je izrekla svoj ‘Neka mi bude’, Marija pohranjuje Božju Riječ u svoju nutrinu. Riječ postaje dio nje i hrani je. Marija s povjerenjem i otvorenošću živi zajedništvo s Riječju. Živi od toga zajedništva, dopuštajući da Ono oblikuje njezin život i njezine odnose s drugima.

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga…

Potom Marija, premda trudna, hita u Gorje u pohod rođakinji Elizabeti. Ona zna da su za pravi susret potrebni vrijeme, zalaganje, spremnost na žrtvu, otvorenost…Marijin i Elizabetin radostan susret plod je duhovnog susreta s Bogom. Svaka na svoj način živi Božju objavu i milost začeća. I u jednoj i u drugoj dogodilo se čudo – u nerotkinji Elizabeti čudo začeća u poodmakloj dobi, a u Djevici Mariji milost začeća bez ‘poznavanja muža’. Ono što ih u različitosti povezuje i što ih vodi u susret jest upravo Božja Riječ i Božji naum spasenja. Ta nutarnja povezanost, rođena iz otvorenosti Božjoj spasenjskoj Riječi, stvara novu mrežu ljubavi koja ljude zbližava. To je povezanost koja Mariju tjera da ‘pohiti u Gorje’, a Elizabetu da osjeti radost kad joj čedo ‘zaigra u utrobi’.

U današnjem je Evanđelju jednostavnim riječima opisana ljepota istinskoga susreta. Hitanje, radost, otvorenost srca, zahvalnost, spremnost na darivanje i prihvaćanje dobra i prije svega ushit zbog Božjeg djela.

Advent je slavlje susreta koji se iščekuje. Došašće nas nadahnjuje i potiče na susret koji se ostvaruje kroz zajedništvo s drugima. Mogućnost takvog susreta za nas kršćane moguće je ostvariti jedino ako poput Marije i Elizabete otvorimo svoje srce Bogu koji dolazi i u srce pohranimo Riječ koju nam upućuje, koja ima snagu da nas preobražava. Svjesni svoje ljudske malenosti, grješnosti i nedostatnosti, svaki dan imamo razloga s vjerom klicati: Ta otkuda meni da mi je Bog tako blizu – u ljudima, u dobroti drugih, u daru života, u svemu što me vodi na put spasenja.

S. Marija Ivana Dolinar, poglavarica samostana klarisa u Zagrebu