SVAKODNEVNO U 7:30 S. Marija Ivana Dolinar: Pripravimo put Gospodinu u svoje srce pokorom i obraćenjem
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Iz 54, 1-10
Ps 30 (29), 2 i 4. 5-6 i 12a i 13b
Lk 7,24-30
Tekst evanđelja:
Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! On je onaj o kome je pisano:
Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.« Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.
Riječ Božju tumači s. Marija Ivana Dolinar, OSC:
Dojmljivim pitanjima Isus poziva na posvješćivanje i razmišljanje o poslanju Ivana Krstitelja. Postavlja niz pitanja da bolje shvate značenje Ivanova poslanja. Što su izašli u pustinju gledati? Trsku, koje ima dosta na obalama Jordana, a ona simbolički označuje čovjeka koji se klanja svakom moćniku. Ili čovjeka u ‘mekušaste haljine odjevena’, lagodnog i putenog života. Proroka? Njegov ga je otac Zaharija unaprijed navijestio kao proroka Svevišnjega. Isus potvrđuje da je Ivan ‘više nego prorok’. On je onaj o kome je pisano: „Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, da pripravi put pred tobom.“
Ivan je bio neustrašiv i odlučan čovjek. Govorio je i pred velikima i pred malima ono što mu je nalagalo njegovo poslanje. Nije se bojao nikoga. Nosio je odjeću od devine dlake i oko pojasa kožni remen, a njegova su hrana bili skakavci i divlji med. On naviješta sud Božjega gnjeva, zahtjeva radikalno obraćenje i govori o dolazećemu Kraljevstvu. Kao prorok suprotstavio se svojemu vladaru. Narod u njemu vidi proroka koji naviješta volju Božju.
Isus izriče veliko dostojanstvo Ivana Krstitelja: „među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana“. A ipak, „i najmanji u Kraljevstvu Božjem, veći je od njega.“ Najmanji je onaj koji živi ono što vjeruje. Usporedba nije između Ivana i ‘najmanjega’ nego između starog rasporeda spasenja i novoga, između obećanja i ostvarenja obećanja, između slike i stvarnosti, Staroga i Novoga saveza. Ivan se nalazi na svršetku Staroga saveza i na pragu Novoga. On zatvara krug proroka i nadilazi ih. On je prorok koji stoji na početku mesijanskog vremena.
Dolaskom Kraljevstva Božjeg započinje vrijeme ispunjenja i završava vrijeme očekivanja u kojem je još Ivan živio. Kraljevstvo Božje pojavljuje se u malenima.
„Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio, jer ne htjedoše da ih Ivan Krsti.“
Ivan krštenjem na obraćenje radi oproštenja grijeha priprema put Onomu koji dolazi. Cijeli narod je u potrebi i treba očišćenje.
„Sav narod“, priprosti puk, svjetina koja ne pozna učenja mudrih rabina, smatrani od pravednih farizeja kao najveći grješnici, isključeni iz Kraljevstva što dolazi, uvidješe ‘pravednost Božju’, to jest navještaj Božjega spasenjskog nauma. Obraćaju se, čine pokoru te se pokrstiše. Naprotiv farizeji i zakonoznanci, koji sebe smatraju pravednicima i nemaju potrebe obraćenja i spasenja, ne samo što nisu primili Ivanov krst, nego ‘ometoše’ ono što je Bog s njima naumio.
Ne možemo shvatiti Isusa i njegovo Kraljevstvo, ako odbijamo prihvatiti riječ Ivana Krstitelja koji nam govori o obraćenju, pokori, što je isto što i pripraviti put Gospodinu. Ivan je samo Preteča, a cilj nam je Isus koji ostvaruje ono što je Ivan najavio: ispuniti ‘pravednost Božju’, ostvariti Božji spasenjski naum.
Pripravimo put Gospodinu u svoje srce pokorom i obraćenjem.