SVAKODNEVNO U 7:30 S. M. Hijacinta Matanović: Koliko radimo na svome obraćenju?

ČITANJA:

od dana: Bar 1,15-22;

Ps 79,1-5.8-9;

Lk 10,13-16

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama.

I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti.

Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.«

Riječ Božju tumači s. M. Hijacinta Matanović:

Dragi slušatelji, kad Isus izgovara imena nekih mjesta u kojima je činio tolika čudesa, a oni se ipak nisu obratili, mi odmah pomislimo da se to ne odnosi na nas. Zamislite da tamo piše umjesto »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido!“ ime nekog našega grada ili sela? Kad bi Isus rekao nama da je toliko crkava u našim mjestima, da se toliko misa slavi u našim crkvama, a da ipak mnogi od nas žive kao pogani, kako bismo se osjećali? Mnogi bi se osjećali povrijeđenima. Sam taj izraz „jao vama“ potresa cijelo biće, zar ne? Bi li to prodrmalo našu savjest? To je Isusova nakana pročitanog evanđeoskog ulomka. Umjesto da radimo na svom obraćenju, mi bismo vjerojatno postavili pitanje zašto Isus nije spomenuo neka druga mjesta za koja mi smatramo da u njima žive još grešniji od nas. To je slabi čovjek u nama koji uvijek optužuje drugoga.

Zasigurno i među nama postoje oni koji nastoje živjeti sveto kao što je to bila današnja svetica i crkvena naučiteljica Terezija od Djeteta Isusa koja je živjela u 19. stoljeću. Dragi slušatelji, živjela je samo 24 godine, a od toga devet godina u karmelskom samostanu u Francuskoj. U tako kratkom razdoblju postigla je svetost života, sazrela u velikim tjelesnim patnjama i duševnim tjeskobama, prihvaćajući to izvanredno sredstvo i prikazujući ga za spašavanje duša. Svima je u samostanu bila utjelovljena dobrota i požrtvovnost. Apostolskim žarom otkriva svoje mjesto u Crkvi i živi svoje poslanje pod geslom: „U srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav!“ Gdje je, dragi slušatelji, to srce Crkve? Tamo gdje Crkva najviše krvari, tamo gdje su joj njezini sinovi i kćeri okrenuli leđa, tamo gdje poljupcem izdaju Sina Božjega… Sveta Terezija nam je pokazala kako se može tzv. „Malim putem“ posvećenja koji nama je svima dostupan, vinuti do vrhunca kršćanskog života i svetosti. Skupljala je bisere svakodnevnog svladavanja i vježbanja poniznosti. Nije se nagledala čudesa kao spomenuti gradovi, kojima je Isus prijetio, već je prihvaćala svoju sivu svakodnevicu i posvećivala se u malim stvarima. Nije nikada napuštala samostana, a proglašena je zaštitnicom misija i misionara. Sveta mala Terezija hita u duhu na sva misijska mjesta i prikazuje svoje žrtve. Zapalila je Crkvu svojom ljubavlju. Otkrila nam je Boga kao nježno milosrđe. Ljubav je kao požar. Ona se širi i prenosi plamen „kad dopustimo Bogu da nas On upotrijebi na svoj način i za svoje ciljeve“ kako kaže Svetica.

Sveta Terezija od djeteta Isusa, miljenice naše drage Gospe od Karmela, moli za nas u ovom mjesecu listopadu da ne bi Isus i nama izrekao „Jao tebi!“. Zamolimo Isusa, dragi slušatelji, da nam pokaže situacije u kojima smo svjesno odbacili Njegovu milost i pokaže put obraćenja. Isuse, želimo biti tvoji u svim kušnjama i teškoćama života vršeći volju Božju.

Sveta mala Terezijo, izmoli nam obraćenje srca!

S. M. Hijacinta Matanović, vjeroučiteljica.