SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ljiljana Radošević: Imamo li otvoreno srce i nosimo li u njemu ljubav?

ČITANJA:

Iz 25, 6-10a;

Ps 23, 1-6;

Fil 4, 12-14.19-20;

Mt 22, 1-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.

Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.«

Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

 Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

Isus je kod svojih slušatelja želio privući pozornost i zato im je govorio u prispodobama. Posebno je to slučaj kad se radilo o “Kraljevstvu nebeskom”. U današnjem je evanđelju riječ o svadbi kraljeva sina. Odnosi se na Isusa kao jedinorođenog Sina nebeskog Oca.

U Bibliji često susrećemo gozbu kao svečani završetak sklapanja Saveza između Boga i njegova naroda. Isus će na posljednjoj gozbi sa svojim učenicima govoriti o ljubavi dokraja kojom netko život svoj polaže za svoje prijatelje.

U prispodobi su nositelji poziva ponajprije proroci, potom apostoli. Oni koji su prvi pozvani to su Židovi. Njima je prvima upućen poziv spasenja. Bio je to poziv na savez ljubavi. Kad su oni odbili poziv na svadbenu gozbu, sluge dobivaju novu zapovijed: „Svadba je, evo pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite s toga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu! Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju“ ( Mt 22,8-10).

Oni kao da ne shvaćaju da je poziv na svadbenu gozbu dar ljubavi, i da taj poziv neprestano traje.

Međutim u ovom kontekstu čudno zvuči dodatak koji govori o svadbenom ruhu. Malo je nelogično da gotovo prisiljava da uđu u svadbenu dvoranu, a nije ih se upozorilo da se odjenu kako dolikuje ceremoniji. Onaj koji u srcu nosi ljubav uvijek je prikladno odjeven za svadbu. Na mjestu je pitanje, što je važnije: poziv ili svadbeno ruho? Nemoguće je misliti na svadbeno ruho ako nema poziva. A poziv mora biti dovoljno širok da dopre do svih krajeva svijeta.

Svadbeno ruho je prije svega otvoreno srce kojim se dolazi na gozbu ljubavi, a svadbena haljina to je sam Isus koji nam se daje. Tu smo haljinu primili i mi na krštenju. Dođite na gozbu! To vrijedi i danas. Gozba se ljubavi organizira i nedjeljom. Dođite na gozbu!

s. Ljiljana Radošević. Foto: Brankica Lukačević