SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ljiljana Radošević: Božja riječ izvlači iz beživotnosti i pokreće u nove prostore duha

ČITANJA:

Job 7,1-4.6-7;

Ps 147,1-6;

1Kor 9,16-19.22-23;

Mk 1,29-39

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

Družeći se s Božjom riječi kroz sve dane u proteklom tjednu, vjerujem da smo postali malo prisniji s Učiteljem riječi, našim Gospodinom Isusom Kristom. I danas smo ga, u ovom evanđeoskom odlomku susreli kako ozdravlja, liječi… I tako sve do večeri. Dani su mu bili ispunjeni boravkom među ljudima liječeći ih i poučavajući. Ljudi su se osjećali sigurnima i voljenima uz njega, zato su ga i tražili svuda.

Tako je to bilo u sve dane njegova boravka na našoj zemlji. Simpatičan je i drag naš Gospodin! On ne zna za dokolicu, njegovo vrijeme je ispunjeno brigom za čovjeka, svakog čovjeka, osobito bolesnog. Za takav jedan život razdan u službi ljudima Isus nalazi novu snagu u molitvi, razgovoru s Ocem. Marko ne propušta izvijestiti: „Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.“ (Mk 1,35)

Baš je očaravajuća i privlačna ova Isusova jutarnja šetnja i traženje mjesta za susret s Ocem. Približimo se malo njegovu Srcu da i nas zahvati žar za molitvenim susretima s njim u samoći, u šutnji, u spremnosti da ga slušamo.

Posvetimo nekoliko trenutaka promatranju Isusa u molitvi…Uđimo i mi u povjerljiv i srdačan odnos s njime. Gledajući ga kako „rano ujutro, još za mraka,“ ustaje, izlazi i traži neko samotno mjesto da može biti sa svojim Ocem, možda i mi u svom životu i dnevnim događanjima s više radosti i mara pronađemo vremena za svoje susrete s njim i s Ocem. Bez toga su nam, vjera i naši liturgijski sastanci mrtvi, bez oduševljenja i živosti koja dolazi iz bliskosti s Uskrslim Gospodinom. Božja riječ je uistinu kadra izvući nas iz naših ustajalosti i beživotnosti, pokrenuti  nas u nove prostore našeg duha, učiniti našu svakodnevicu mjestom radosti i susretanja s Bogom i ljudima.

Otvorimo joj danas svoj um i srce, poklonimo joj svoje vrijeme da proslavljena Nedjelja Božje riječi nađe svoj odjek u konkretosti naših susreta, razgovora i djelovanja. Bila nam svima i ova nedjelja prigoda za drugovanje s Božjom riječi.