SVAKODNEVNO U 7:30 S. Kristina Adžamić: Svijet ne čini drugačijim tehnološki napredak, nego otvorenost srca prema vječnosti

ČITANJA:

Heb 10,32-39;

Ps 37,3-4.5-6.23-24.39-40;

Mk 4,26-34

Tekst evanđelja:

I govoraše im: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.”

I govoraše: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”

Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Riječ Božju tumači s. M. Kristina Adžamić, Služavka Maloga Isusa

Zanimljive su prispodobe o Kraljevstvu Božjem koje Isus upotrebljava u današnjem Markovu evanđelju. Isus Kraljevstvo nebesko predstavlja slikovitim govorom o sjemenu koje donosi plod kad ga čovjek baci u zemlju i o gorušičinu zrnu posijanom u zemlju. Isus govori načinom da ga svatko može razumjeti i prihvatiti, ali ipak to se ne događa kod svih. Ovaj slikoviti govor jest pokazatelj Isusa koji razumije stanje ljudska srca i uma. On razumije naše brige i naše opterećenosti. Razumije mjeru koliko nečega možemo nositi, koliko prihvatiti, koliko razumjeti. Kada govori, Isus ne želi pomutiti ljudsko srce, nego mu donijeti jasnoću, pa tako i kada govori o kraljevstvu Božjem, o stvarnosti koja započinje u ovome svijetu, u ljudskom srcu i umu, neprimjetno i tiho, poput sjemena posijanog u zemlju.

Kraljevstvo nebesko počinje u ljudskom srcu onog trenutka kada dopuštamo da Bog bude naš životni pratilac, kada dopuštamo da naš život služi Bogu, njegovu Božanskom naumu, njegovoj Božanskoj misli. Ostvaruje se kada smo otvoreni životu, kao otac, majka, brat, sestra, prijatelj, dobročinitelj, kao onaj koji služi i ljubi besplatno darujući Kristovu ljubav. U današnjem vremenu trebamo jasnoću kraljevstva nebeskoga. Trebamo svjedočanstvo besplatne Božje ljubavi koja je spremna na žrtvu u darivanju, čineći ovaj svijet ljepšim i drugačijim. Ovaj svijet neće činiti drugačijim napredak u tehnologiji, nego ispravnost i otvorenosti srca prema vječnosti, prema smislu koji dolazi od Boga Stvoritelja. Tu nam pomažu Božje zapovijedi. One ne služe da čovjeka učine robom, nego da čovjek bude bliže putu vječnoga življenja u Kraljevstvu nebeskom. Bog ne želi nikoga od nas u vječnome besmislu. Mi smo slobodni Bogu reći ne, misleći da smo pametniji od Boga, ali mi činimo grijeh kada ne puštamo Bogu da nas vodi, da nas ljubi, da nas spasi, kada ne dopuštamo da njegovo kraljevstvo živi u nama i po nama.

Kraljevstvo Božje ima nutarnju snagu poput zrna gorušice. Naizgled malo, ali ima u sebi silnu energiju, ima snagu rasta. Treba strpljivosti, treba se učiti od ratara koji mirno iščekuje plod svojega rada. Božje djelo Kraljevstva nebeskog ostvaruje se unatoč svih protivnih sila i donosi plodove u ljudskom srcu.

Stvarnost Kraljevstva Božjeg još se jasnije iskušava i događa sa smrću. To vidimo i kada molimo molitvu „Oče naš“: Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji… Neka nam ova molitva ispuni dan.

s. Kristina Adžamić, Služavka Maloga Isusa