SVAKODNEVNO U 7:30 S kime gradiš prijateljstvo?

ČITANJA:

Dj 18,9-18;

Ps 47,2-7;

Iv 16,20-23a

Tekst evanđelja:

» U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: » Zaista, zaista, kažem vam:

vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati.«

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić:

Žalost se može pretvoriti u radost. Učitelj govori uplašenim i krhkim učenicima, koji su užasnuti neprijateljskom situacijom koja je nastala oko njih. S jedne strane imamo svjetsku slavu i radost, a s druge strane trenutnu žalost učenika. Isus ih poziva da svoju pozornost ne usmjeravaju samo na tugu, osjećaj koji u kratkom vremenu može ispuniti sav prostor srca, paralizirati izvore naše razumnosti i ugušiti nadu.

Navješćuje im da patnja i bol nisu jalovi doživljaji, već usmjereni ka tajanstvenoj sreći koja će se tek ostvariti, kao što se događa majci, kad se njezina radost može ispuniti samo u kriku boli i grčevima tijela. Postoji li radosniji trenutak za život žene nego upravo taj kada nakon devet mjeseci svakodnevnog iščekivanja, nakon porođajne boli čuje plač svoga djeteta? Njezina bol pretvara se u radost, a maleno dijete plače jer se odvaja od majčine utrobe.

Isus nas poziva upravo na takvu radost – radost djece Božje. Bog nas je u slobodi i za slobodu rodio i mi sami odlučujemo hoćemo li graditi prijateljstvo sa svijetom ili s Bogom. Jer kao što čovjek ne može služiti dvojici gospodara, ne može se radovati svijetu i Gospodinu.

Radost u Gospodinu mora uvijek rasti, dok se radost u svijetu mora smanjivati ​​dok ne nestane. Ne tvrdimo ovo kao da se ne trebamo radovati dok smo na ovom svijetu, nego u smislu da se trebamo radovati u Gospodinu i kada smo na ovom svijetu.

Stoga, braćo, radujte se u Gospodinu, a ne u svijetu: to jest, radujte se istini, a ne nepravdi; radujte se s nadom u vječnost, a ne s cvijećem taštine.

Molimo se Mariji bez prestanka da puni svete radosti jednom preminemo u njezinu nježnom zagrljaju i na Srcu Isusovu. (bl. Ivan Merz)