SVAKODNEVNO U 7:30 S Isusom "zasukati rukave" i ići u svijet

Liturgijska čitanja – spomendan sv. Timoteja i sv. Tita:

2Tim 1,1-8 (ili: Tit 1,1-5)

Ps 96,1-3.7-8a.10

Lk 10,1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: » Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.« »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje.’«

Razmatranje evanđelja pripremio vlč. Matej Glavica:

Isus je svoje učenike odabrao iz jednostavnih obitelji. Izdvojio ih je iz njihove redovitosti s ciljem da budu s njim. To im je bila prva i osnovna zadaća: biti uz Isusa. Odabrao je dvanaestoricu, a potom im pridružuje i drugih sedamdeset dvojicu. Isusov zov bio je neočekivan ali neodoljiv. Nisu mogli niti pretpostaviti što će to značiti ako se odvaže krenuti za onim koga će zvati Učiteljem. Značilo je ponajprije slušati i gledati. Slušati i diviti se snazi nove nauke koju je Isus donosio, te promatrati neobjašnjiva čuda koja je činio. Lako su se mogli zavarati kako je to jedini njihov zadatak; biti pasivni slušatelji i promatrači. Isus ih je zapravo pripremao za nešto puno više, što nisu ni slutili. Pripremao ih je za misiju. Htio je da dožive ljepotu uspjeha i bol neuspjeha. Dragocjeno je s pažnjom čitati detalje Isusova poslanja. Šalje ih po dvojicu pred sobom u mjesta kamo on kani doći. Oni pripremaju ‘teren’ za Isusa. On će doći onamo gdje su njegovi učenici uspjeli postići pogodnu atmosferu za njegov dolazak. Preduvjet je očito da oni najprije sami žive ono što će drugima naviještati. Ići s nekim zajedno znači dozvoliti drugome da govori, uvažavati ga i prihvaćati, ostvarivati s njim bratsku ljubav. Ondje gdje vlada takva atmosfera, Isus će rado doći.

Potom, Isus svoje učenike poziva da stvaraju ponajprije molitveno ozračje. Gdje se dvoje ljudi moli, ondje Isus neupitno dolazi i molitvu uslišava. Učenici moraju moliti za radnike u žetvi Gospodnjoj. Smijemo reći da kroz molitvu i oni sami moraju postati svjesni da su radnici, ili još bolje su-radnici u Božjoj misiji. To vrijedi i za nas; imamo isti poziv i isto poslanje, biti suradnici Božji. Što nam je činiti najprije ćemo otkriti kroz molitvu, a ako u nju uključimo i druge, ako zajedno molimo, već je više onih na koje Bog može računati.

Isus svoje učenike poziva da drugima donose i naviještaju mir. Ondje gdje su njegovi učenici, ondje bi trebao vladati i mir. Pozvani smo biti mironosci i mirotvorci. Mir nositi i mir tvoriti. Mir oko nas uvelike ovisi i o nama samima, toga smo svjesni. Nisu uvijek drugi krivi što je svuda nemir, nesloga, razdor i neprijateljsko ozračje. Zakažemo i mi. Oblikovanje mira zadaća je Isusovih učenika. Isus bi tako silno želio i nad našom kućom, našom obitelji izgovoriti: ‘Mir kući ovoj!’ Moramo mu stvoriti takvu atmosferu. Što je više kuća u kojima se moli biti će i više mira. Nemojmo se čuditi nemirima i konfliktima ako nema molitve. Nešto mora dominirati: gdje je molitva dominirat će mir; gdje molitva zamukne zagospodarit će nemir.

Veliko je Isusovo povjerenje u nas. Šalje nas i vjeruje u nas. Želi i danas doći i među nama se nastaniti. U nama vidi one koji mu mogu pomoći, koji će mu prostirati stazu. Zato je važno osluškivati što Isus od nas očekuje a potom ‘zasukati rukave’ i osvajati ovaj svijet molitvom i mirom.

Sveti Timotej kojega zajedno sa svetim Titom danas slavimo čuo je od svetoga Pavla: ‘Raspiruj milosni dar Božji (…) jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega (…) nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje.’ Treba li nam jasnija uputa: dar milosti smo primili, valja ga samo raspiriti i ne bojmo se i ne stidimo. Ima li što ljepše nego biti u Božjoj žetvi gdje je uspjeh zagarantiran. Znati da sam i sām doprinio tome uspjehu nešto je najdragocjenije što mogu osjetiti.