SVAKODNEVNO U 7:30 s. Gita Klobučar: Bog ne daje na mjeru, nego preobilno!

ČITANJA:

Dj 5,34-42;

Ps 27,1.4.13-14;

Iv 6,1-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.

Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«

Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Riječ Božju tumači s. Gita Klobučar:

Sva četiri evanđelista donose čudo pri kojemu Isus hrani pet tisuća ljudi. U ovome, Ivanovom, izvještaju čitamo kako Isus prelazi sa svojim učenicima Galilejsko more. Nisu dakle u Kafarnaumu, nego na drugoj strani obale, a prati ih silan svijet koji je bio pod dojmom Isusovih čudesnih izlječenja.

Isus nije došao na drugu stranu Galilejskoga mora kako bi nahranio ljude, nego je htio biti sa svojim učenicima. Ali situacija je tražila drugo.

Isus kao da svojim pitanjem: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju” pomalo provocira Filipa i druge učenike. S novcem koji imaju ne bi bilo dosta da svatko dobije po malo, kaže Filip, a Andrija pokazujući na 5 ječmenih kruhova i dvije ribe nekoga dječaka, zaključuje: no što je to za mnoge?!

Isus ignorira njihove komentare i čini ono sto on je njemu prirodno u svojoj bazi: stvara. Gotovo ni iz čega. Uzima od onog sto imaju da bi im dao da imaju u punini. Kao onda kad je uzeo Adamu rebro da bi ga (Adama) upotpunio Evom. Ili kao ono ranije u Kani kada od vode stvara vino da svadbena radost ne bi utihnula prije vremena.

I ne daje na mjeru, nego preobilno. Ne da ide iznad očekivanja, nego nadmašuje zamisli i zelje. Opet.

Što ja ovdje mogu naučiti i što ga mogu zamoliti?!

Prvo, ne ljutiti se kad mi se život događa izvan planova, nego prihvaćati tu priliku kao mogućnost koja će me dovesti do pravog, punog i sebedarnog života.

Drugo, poput Isusa gledati iznad okvira, iznad onoga sto se od mene očekuje, motriti korak dalje, gledati širu sliku.

Treće, ne razmišljati u ograničenim ljudskim kategorijama, nego računati s Božjim djelovanjem koje i preko mene može donijeti Božju ljubav.

Četvrto, da ako i dospijem postati protočni kanal Božje ljubavi i brige prema ljudima ne umišljam kako je bilo sto od toga moje djelo kojim zaslužujem krunu i pljesak, nego u poniznosti zahvaljujem Bogu koji je dao toliko blagoslova da je i preteklo.