SVAKODNEVNO U 7:30 S. Augustina Barišić: Isus želi da svi koji ga slušaju čuju njegove riječi i prihvate ih srcem

ČITANJA:

Tob 11,5-17;

Ps 146,1-10

Mk 12,35-37

Tekst evanđelja:

A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: “Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’ Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?” Riječ Gospodnja!

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić, ASC:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani i dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

U evanđeoskom ulomku kojega smo čuli, Isus iznosi jedno važno pitanje koje izaziva razmišljanje i potiče na obraćenje. Čuli smo  što Isus reče u svom govoru u Hramu. Isus postavlja pitanje o identitetu Mesije, koji je po predaji trebao biti Davidov sin. No, Isus ukazuje na riječi koje je sam David izrekao u Duhu Svetome, nazivajući Mesiju Gospodinom. Što nam se čini, poziva li i nas ovaj susret na promišljanje o vlastitom  identitetu i stavu prema Isusu?  Otvara li u našim srcima vrata za Isusovu poruku? Zaustavimo se i razmislimo o Isusovim riječima.

I dok je poučavao u Hramu, zanimljivo je pitanje koje Isus postavlja pismoznanaca o identitetu Mesije. Zašto? Jer, tradicionalno su smatrali da će Mesija biti Davidov sin. Međutim, Isus ukazuje na Davidove vlastite riječi izrečene u Duhu Svetome, u kojima Mesiju naziva Gospodinom. Time Isus naglašava da Mesija nije samo Davidov sin, već i Gospodin, Sin Božji. Zanimljivo i intrigantno, što zapravo ovaj Isusov govor označava? Nije li to početak njegova djelovanja i navještaja blizine kraljevstva Božjega? Što znači, Isus želi da svi koji ga slušaju čuju njegove riječi, i prihvate ih srcem. On poziva na obraćenje i promjenu stava prema životu. Njegove riječi proglas su kraljevstva Božjega, a obraćenje postaje posljedica toga.

Promatrajući ovaj evanđeoski ulomak, primjećujem da je Božje djelovanje prisutno kako u Starom zavjetu, tako i u Isusu Kristu. Bog daruje svoje kraljevstvo, a na nama je da ga prihvatimo srcem obraćenja. Naša suradnja s Božjim djelom omogućuje ostvarenje Njegove akcije i u našem životu.

I što to Isus želi postići u nama? Poziva li i nas možda na radikalnu promjenu i obraćenje? Ili možda Isus želi da prema životu zauzmemo drukčiji stav, stav povjerenja i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. U ovom novom vremenu, kraljevstvo Božje je već prisutno u Isusu Kristu. Nema više čekanja, jer se vrijeme ispunilo. To je ono što su proroci najavljivali, a Isus je i ostvario.

Međutim, mnogi su ljudi i tada, kao što je to slučaj i danas, teško prihvatili Isusa kao Mesiju. Mnogi su očekivali dolazak novog Davida, ali, kad se Isus pojavio, odbacili su ga. Isusovi suvremenici odmicali su stvari u daleku budućnost, umjesto da prepoznaju da se vrijeme ispunilo u Isusu. Često se nama ljudima ne sviđa ono što Bog od nas traži, jer Božji zahtjevi mogu biti suprotni našim željama i prohtjevima.

Isus, kao Mesija, nije samo Davidov sin. On je poslan biti Spasitelj svih ljudi, Sin Božji, Sin svjetla. Prvi kršćani su se suočili s izborom između Krista Gospodina i cara, i radije su išli u smrt nego se odrekli svoje vjere. Nakon Isusa Krista, više nema Davidova kraljevstva, već postoji samo Božji narod, u kojem su svi Božja djeca. Kroz sakramente i svoj život, mi sudjelujemo u Božjem kraljevstvu. Pa što to još Isus želi od mene i tebe? Ni manje ni više, Isus želi da živimo život povjerenja i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Njegove riječi proglas su kraljevstva istine, pravde, ljubavi i mira, a naša suradnja s Božjim djelom omogućuje ostvarenje Njegove akcije i u životu svakog od nas.

I stoga, neka nam i ovaj evanđeoski ulomak bude poticaj da s otvorenim srcem prihvatimo Isusa kao našeg Gospodina i Spasitelja te da svakodnevno živimo u skladu s Njegovim naukom i ljubavlju prema svim ljudima. Neka i nas Isusovo pozivanje na obraćenje i život u Božjem kraljevstvu ispuni mirom i radošću. Tako neka bude. Amen!