SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ana Begić: Pozvani smo počistiti hram naše nutrine kako bi se Isus mogao u njemu nastaniti

ČITANJA:

Izl 20,1-17;

Ps 19,8-11;

1Kor 1,22-25;

Iv 2,13-25

Tekst evanđelja:

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Riječ Božju tumači s. Ana Begić:

Jeruzalemski hram bio je simbol Božje prisutnosti i najveća slava židovstva. Isus stoga u Ivanovom evanđelju vrlo često djeluje upravo u hramu. U današnjem odlomku iz Ivanova evanđelja, čišćenje hrama događa se na početku Isusovog javnog djelovanja, dok u sinoptičkim evanđeljima ovaj događaj stavljen je u posljednji tjedan Isusovog života (Veliki tjedan). Ivan ovaj događaj namjerno stavlja na početak Isusovog djelovanja jer želi na taj način prikazati program Isusovog djelovanja. On nadilazi Stari zavjet i židovstvo i otvara svijet novom zakonu milosti. Iz njegova tijela rađa se Crkva – znak novog saveza.

Isusove riječi pune su simbolike. Ne činite od kuće Očeve, kuću trgovačku, riječi su koje upućuju na proroštvo proroka Zaharije. Isus je Sin koji dolazi u Dan Gospodnji. Izjeda me revnost, riječi su Psalma 69 koji mole pravednici koji trpe i pate. Isus čisti hram po cijenu vlastita života. To je bila njegova prva pojava pred narodom i njegov prvi posjet hramu kao Mesije. Prvo je čudo učinio u Kani, sada je došao u kuću svoga Oca da traži pravo koje mu kao Sinu pripada. Našavši se u neprimjerenu okruženju, u kojem su se molitve miješale sa bogohulnim cjenkanjem trgovaca i gdje se zveckanje novca isprepletalo sa mûkom domaćih životinja, bio je ispunjen revnošću za dom svoga Oca. Od nekoliko konopa koji su bili u blizini, a koji su vjerojatno služili kao uže za vrat goveda, napravio je mali bič. Njime je počeo istjerivati životinje i profitere, otvorio je krletke golubova i pustio ih na slobodu i uzviknuo: ‘nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega trgovačku kuću!’ Čak i oni koji su bili prijateljski raspoloženi prema njemu mora da su se čudili kada su ga vidjeli s podignutim bičem u ruci i plamtećim očima kako istjeruje ljude i životnije i kad je rekao; ‘moja kuća treba biti kuća molitve za sve narode. A vi od nje načiniste spilju razbojničku. (Mk 11,17).’ Isus je novi hram Božji u kojem se susreću Bog i čovjek.

Što mi danas činimo kako bismo očuvali svetost naših Crkava? Danas smo svjedoci kako ih se u zapadnim zemljama prodaje za muzeje i u koje kakve svrhe. Tko je od nas spreman uzeti bič poput Gospodina i rastjerati bogohulne iz Njegova hrama? U pandemiji covida s kojom živimo, papa Franjo Crkve naziva mjestom bolnica. Drugim riječima mjestom utočišta žalosnih, ranjenih, bolesnih, potištenih. No, ne zatvaramo li se mi često u hramove vlastite sigurnosti (unutar redovničkih samostana, društva, obitelji) i ne dopuštamo drugima da uđu u naše hramove? Ne pitamo se jesu li možda naše tradicije u koje se zatvaramo učinile i naš hram kućom trgovačkom? Pozvani smo počistiti hramove naše nutrine kako bi se Isus mogao u njemu nastaniti ili učiniti naše unutarnje hramove (savjest) kućom Očevom na sliku Kristovu i na taj način graditi Crkvu – hram novog saveza koji je pozvan biti sakrament spasenja u svijetu. Dekalog, kao znak Saveza, samo je polazna točka koja mora težiti i završiti u novom savezu ljubavi prema Bogu i bližnjem.

Martina s. Ana Begić, profesorica na Katedri moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu