SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ana Begić: Koliko smo često zadovoljni samima sobom i ne vidimo bližnjega pored sebe?

ČITANJA:

Jr 17,5-10;

Ps 1,1-4.6;

Lk 16,19-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.« »Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’

Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Riječ Božju tumači s. Ana Begić:

Evanđeoski odlomak govori o bogatašu koji uživa u svojim dobrima (materijalnim, intelektualnim, religioznim) i dopušta da siromah umire pred njegovim vratima. Židovi su smatrali da je bogatstvo znak Božjeg blagoslova, a Isus poručuje da je takav čovjek zapravo „siromah“ u duši. Za Isusa, istinski siromasi su baštinici Kraljevstva. Bog se zauzima za one koje su ljudi odbacili. On se zauzima za obespravljene, za one na rubu društva, za one za koje se nitko od ljudi ne želi zauzeti. Isusove učenike iznenađivao je njegov razgovor s carinicima, grešnicima i bludnicama, jer su tu vidjeli kršenje slova Zakona. Ali Gospodina to ne zabrinjava, jer mu je na prvome mjestu uvijek bio čovjek slika Božja!

Iz razgovora bogataša sa siromahom saznajemo da nema dodatne objave. Mojsije i Pisma su dovoljna. Ako njima ne vjerujemo nećemo ničemu povjerovati, pa čak i ako mrtvi uskrsnu. Isus je uskrsnuo pa opet nisu svi povjerovali. I danas mnogi traže dodatne objave, čudesa. I danas ljudi čuju jednu te istu propovijed, pa jedni vjeruju, a drugi ne! Suvremeni čovjek je sklon tražiti vidljive znakove i čudesa, jer traži potvrdu onome što on misli da je pravo i istinito. Teško je pronaći u čovjeku potpuno predanje i povjerenje u Gospodina, jer ljudska je narav podložna previranjima.

Bogataš je osuđen ne zato što je bio bogat, nego zato što svoj život nije shvatio kao dar i nije nikome pomogao, bio je neosjetljiv za probleme i siromaštvo drugih. Samo bogatstvo nije u sebi grijeh. Ali, bogatstvo koje dopušta da siromah umire pred njihovim vratima, jest grijeh! Bogataš je završio u paklu što znači da je njegov život bio promašen, bezuspješan. Nije prepoznao vrijednost solidarnosti, suosjećanja, ljubavi. Koliko smo mi često zadovoljni samima sobom i ne vidimo bližnjega pored sebe? Neosjetljivi smo za potrebe ljudi. Ponekad kao da u nama zamre osjećaj empatije, a krutost čovjeka pretvara u ljušturu bez duše. Siromah iz Evanđelja se ne spašava samo zato što je siromašan i jer nije imao sreće u životu. On se spašava jer je bio otvoren Bogu i dopustio da ga vodi njegova milost i ljubav. Budimo i mi otvoreni Gospodinu, i dopustimo mu da nas vodi ljubavlju i milošću. Jer Gospodin je taj koji istražuje srca i ispituje bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. (Usp. Jr 17, 5-10).

Martina s. Ana Begić, profesorica na Katedri moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu