SVAKODNEVNO U 7:30 Redovitost molitvenog i sakramentalnog života - najsigurniji put do Gospodina

ČITANJA:

Hag 1,1-8;

Ps 149,1-6a.9b;

Lk 9,7-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici glede Isusa jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi.

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Cujzek:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani i dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

U današnjem evanđeoskom ulomku pred nama je jedna osoba za koju ne možemo naći lijepe riječi. Herod, Galilejski tetrarh, bio je sve samo ne dolična figura s kojom bismo se željeli poistovjetiti. Ipak, i on je tražio Gospodina. Možda je bio samo znatiželjan, možda mu namjere uopće nisu bile dobre, ali želio je vidjeti Isusa – i to kad je čuo sve što se događa.

Kada mi promatramo sve što se oko nas događa, i suočimo se sa stvarnostima koje nisu baš ugodne, kada se nađemo u škripcu, u nedoumicama i problemima, koga ili što mi tražimo? Vjerujem da nismo gori od Heroda i da ne tražimo nekakve puste alternative, nego tražimo Boga. Ali koji su motivi nas pokrenuli da pođemo na euharistijski susret, da slušamo HKR, da tražimo Isusa u ovome danu? Je li to navika, radoznalost, odmor i odmak od svakodnevice, želja da mi budemo viđeni, ili ipak nešto drugo? Važno je znati odgovoriti na to pitanje. Zašto tražim Isusa? Ako odgovor nije zato da ga ljubim i u ljubavi mu služim, onda piši kući propalo!

Drugo važno pitanje je gdje mi Isusa tražimo. Odakle skupljamo saznanja o njemu? Možda smo i mi u nedoumici zato što do nas dopiru oprečne informacije. A posve je jasno gdje se Boga može naći. Nema tu nikakvog velikog umovanja. Gospodin je prisutan u Svetome pismu i sakramentima Crkve, a mnogi danas lutaju amo-tamo promovirajući nekakvu privatnu vjeru. Vjeru koja ne treba Crkvu, koja je ponekad i od samoga Boga pametnija. Mnogi uzimaju iz Svetoga pisma, iz Katekizma, iz životopisa svetaca dijelove, „sastojke“ koji im pašu i miksaju. Jednom je papa Franjo rekao: „Molim vas, ne ‘miksajte’ vjeru u Isusa Krista. Postoji frape od naranče, frape od jabuke, frape od banane, ali molim vas ne pijte ‘frape’ od vjere. Vjera je cjelovita, ne miksa se.“

Vjerujem da su mnogi zbog mnoštva informacija i dezinformacija koje uzimaju zdravo za gotovo zbunjeni. Pogotovo kada se promovira modernost nauštrb istine i istinske pobožnosti. Dolaze ljudi s idejama koje su niknule niotkud, bez korijena i bez ploda, ljudi koji potiskuju sve što je tradicionalno i proživljenim iskustvom potvrđeno. Bogatstvo mudrosti naših predaka često se omalovažava, a toliko se puta potvrdilo da je vjerodostojno. Zato je dobro preispitati kome mi vjerujemo, odakle prikupljamo informacije i presipati ih kroz sito Svetoga pisma ako zaista želimo pronaći Gospodina.

Dobro je dok u nama tinja želja da susretnemo Isusa. Dobro je dok nam Božja nam riječ dotiče srca. Dobro je da nas ponekad i zbuni i opominje, ponekad tješi i umiruje, ponekad i rasplače. Najbolje je da smo je spremni slušati i molitvom pratiti vlastitu odlučnost da to što vidimo i čujemo ostvarimo. Ne samo da se držimo nekako kada stvari idu svojim tokom i nitko ništa od nas ne traži. Nego da se ne kolebamo kada je u pitanju osobna žrtva. Kada ne znamo kako dalje, kad nas jadi stisnu i kada se nađemo u sukobu sa svojim neistomišljenicima.

Zato je presudno njegovati čvrstoću i redovitost molitvenog i sakramentalnog života. To je najsigurniji put do Gospodina. To je put na kojem nećemo lutati. Put koji ima snage obraniti izvornost naše nade i sačuvati ljepotu i dostojanstvo kršćanskoga življenja.