SVAKODNEVNO U 7:30 Promjena dolazi u susretu s Isusom u euharistiji

ČITANJA:

Dj 3,1-10;

Ps 105,1-4.6-9;

Lk 24,13-35

Tekst evanđelja:

Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«

A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.

Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Božju tumači o. Marko Maglić:

Gdje ćemo prepoznati Isusa? U Svetoj Euharistiji gdje nam se daje pod prilikama kruha i vina. Svaki put ga prepoznajemo kada sudjelujemo u euharistijskoj gozbi. Rješenja za svoje probleme tražimo često na drugim mjestima, gdje je lakše doći do rješenja, ekspresno, a vidimo da često puta to tako ne bude… U komadiću kruha je rješenje za sve naše probleme, i kada bi iskreno pristupili Presvetoj Euharistiji, sa strahopoštovanje, sve bi mogli dobiti, jer više nam Bog želi dati milosti, nego što ih mi želimo sami za sebe. Bez toga kruha, bez susreta s Isusom u Euharistiji neće doći do promjene…noć će ostati tamna, problemi će ostati problemi. Regina Riley ispripovjedila je zgodu iz svoga života u kojoj se mnogi roditelji mogu prepoznati. Više je godina neprestano molila i postila za svoja dva sina, koji se bijahu udaljili od Boga, vjere i Crkve, da se ponovno vrate istinama što ne prolaze.

I jednoga je nedjeljnog jutra, dok je klečala i molila, podigla oči ne mogavši povjerovati onomu što vidi. Njezini su sinovi došli u crkvu te sjeli u klupu nasuprot njoj. Majčina je sreća bila neopisiva i duša joj je ponovno bila na mjestu. Cijelu je misu provela zahvaljujući Bogu koji je učinio tako veliko čudo. Nakon određena vremena tijekom objeda upitala je svoje sinove što je ubrzalo njihov povratak Bogu i vjeri.

Mlađi je sin na majčin upit ispripovjedio kako su se jednoga nedjeljnog jutra za vrijeme odmora u Coloradu njih dvojica vozila cestom što vijuga niz brda. Kiša je padala kao iz kabla. Vozeći se tako, primakli su se jednom starijem čovjeku koji je bio bez kišobrana, a kiša je neumorno lila. Starčeva je odjeća bila primjetno namočena, ali mu hod bijaše opušten i spor. Unatoč kiši, nije zastajao, već uporno koračao naprijed. Zamijetivši to, braća se odluče zaustaviti i povesti ga. U razgovoru, koji je uslijedio, doznali su kako se stari gospodin uputio na sv. misu u crkvu što je bila udaljena oko 3 milje hoda od njegove kuće.

Braća su staroga gospodina odvezla do crkve. No budući da je kiša jako padala i da nisu imali što raditi, njih su dvojica odlučila pričekati starca te ga vratiti kući nakon što završi misa. Sjedeći tako u automobilu i slušajući glazbu, pogledali su jedan drugoga i usuglasili se kako bi bilo dobro da staroga gospodina pričekaju u crkvi, umjesto u automobilu. Slušajući čitanja i homiliju te gledajući kako se kruh lomi i dijeli drugima u Isusovo ime, nešto ih je vrlo duboko dirnulo pa su se nakon te sv. mise vratili Bogu, vjeri i Crkvi koju su u jednome razdoblju svoga života bili posve odbacili.

Rečenica kojom su izrekli svoje unutarnje iskustvo glasila je ovako: „Ono što smo doživjeli, bilo je prekrasno, baš kao povratak kući nakon duga i naporna putovanja.“

Ova je zgoda o dvojici braće i njihovu susretu s nepoznatim starcem na jednoj od koloradskih cesta veoma slična onoj biblijskoj o dvojici učenika koji su putovali u Emaus vrlo tužni i razočarani onim što se proteklih dana dogodilo u Jeruzalemu, a čemu su i oni bili svjedoci. Njih su dvojica bili Isusovi učenici koji su ga radosno slijedili vjerujući kako je On onaj kojega je Bog poslao da uspostavi Božje kraljevstvo na Zemlji.