SVAKODNEVNO U 7:30 Pročišćen pogled

ČITANJA:

vl.: 2Kor 4,7-15;

Ps 126,1-6;

Mt 20,20-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupi Isusu mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«

Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«

»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Ako svoj život i događaje koji su odvijaju unutar njega promatram samo ljudskim pogledom onda mi se može učiniti kako je mnogo toga nelogično i nepravedno. Toliko puta molim Gospodina za nešto, a on s druge strane kao da šuti ili me ne želi uslišiti. Nadalje moj život nosi sa sobom i one lijepe trenutke, ali i one ružne i bolne. Mnogo puta mi se čini kao da je puno više onih tjeskobnih stanja moga srca negoli radosnih. Kao da radost u tren oka prođe, a tjeskoba se zadržava i taloži. Moj pogled traži jednu preobrazbu, a ona se može dogoditi samo po Duhu Svetom koji uvijek želi pročistiti pogled na moj život.

Gospodin čezne da prije svega na svoj život gledam kao dar iz njegove ruke. Ukoliko moj pogled nije prožet milošću Duha Svetoga ja nikada svoj život neću moći vidjeti kao darovanost. Uvijek ću se osjećati kao lutalica ovdje na zemlji često puta bez ikakvog smisla. Željet ću slavu, čast i priznanje drugih ljudi samo kako bih se mrvicu osjećao bolje. Bit ću rob tuđih priznanja i pohvala te tako neprestano živjeti u strahu od mišljenja drugih i da li me netko primjećuje. Glad za ovozemaljskom slavom tako jasno signalizira koliko sam gladan ljubavi i kako je moja duša beskrajno usamljena.

Promatrajući današnje evanđelje uočavamo kako mati sinova Zebedejevih živote svojih sinova gleda čisto ljudski. Bori se za njihov napredak i uspjeh te želi da njezini sinovi budu prvi do Isusa. Na prvu majka nema loše želje jer bi svaka majka željela da joj djeca napreduju i da se razvijaju u životu. Reći ćemo kako je i ova njezina želja da joj sinovi budu posve blizu Isusu plemenita i da bi svaka majka koja je u vjeri to isto željela. Gdje je problem? Ona još ne shvaća smisao Isusove poruke i njegovog govora o Kraljevstvu nebeskom. Ona razmišlja o ovozemaljskom kraljevstvu u kojemu želi da joj sinovi budu važne ličnosti. Želi da joj sinovi napreduju, ali samo kroz ovozemaljska priznanja i pohvale. Ne shvaća da Isus poziva svoje učenike na duboko služenje u poniznosti. Da Isus ne obećava put prepun ružinih latica, već križ koji vodi do toga Kraljevstva. Sve ono što će Isus i sam iskusiti, čaša koju će popiti čeka i njegove učenike. Zato joj Isus i kaže da ne zna što ište.

Ona nije niti svjesna da bi ispunjenje njezine želje odvelo njezine sinove u ropstvo karijerizma i ovozemaljske časti. Isus naviješta kalež boli, odnosno kalež ljubavi i žrtve. Poziva me da cijeli svoj život promatram iz te perspektive. Ukoliko želim ići za Isusom nemoguće je da i ja ne ispijem kalež boli, kalež ljubavi. Bez iskustva boli, gorke muke kaleža nikad ne mogu postati čovjek ljubavi. Nikada se neću moći darovati drugima ako usne moga srca nisu okusile Isusov kalež. Na svakoj svetoj misi Isus me poziva da pijem njegovu žrtvu ljubavi i da se ne plašim biti njegov učenik. On je preobrazio najveću patnju ljudskog roda, a to je pitanje smrti, pitanje vječnog života. Kroz ispijen kalež otvorio nam je vrata neba. Ispijanjem Isusovog kaleža postajem osposobljen za svjedočenje da je život najveći dar, a posebno pored Boga koji sve čini da mi to svaki dan i dokaže. Isus nema ništa protiv da se dalje školujem i u svome poslu napredujem, ali me više od ičega želi osloboditi svake navezanosti i od svega onoga što mi može zarobiti dušu. Sve što radim i činim treba biti usmjereno prema Kraljevstvu nebeskom.