SVAKODNEVNO U 7:30 Prikazujmo jedni druge Bogu svemogućemu
o. Zlatko Pletikosić. Foto: E. Tabaković
o. Zlatko Pletikosić. Foto: E. Tabaković
ČITANJA:
1Iv 2,3-11;
Ps 96,1-3.5b-6;
Lk 2,22-35
Tekst evanđelja:
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe (roditelji) Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje narodâ, slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić:
Na izlazu s mise zornice ovog došašća, ugledao sam i prizor koji me dirnuo: otac koji je prošle godine oženio jednog svog sina, stavio je sad ruku na rame drugoga sina koji se ženi sljedeće godine. Izlaze sva trojica, a s njima i supruga starijeg sina. Predmnijevam da je otac učinio gestom ono što je u euharistiji činio duhom, širio je svoju molitvu na sinove i snahu, onu koju već ima i onu koja će mu to tek postati. Stavljao duhovnu ruku na rame njihova srca. Duhovni štit na krhka bića njihovih nutrina… Povezao sam ovaj prizor stavljanja očeve ruke na rame sinovljevo s onim što držim da Otac naš nebeski čini s nama. Čak i kad se mi želimo izmigoljiti ispod Očevog plašta. Ne prestaje On širiti svoj štit nad nas i kad Ga ne vidimo, i kad nam je sve ravno (drugim riječima kad nas ništa dobro ne zanima) ili kad je sve u nama naopako.
Prikazujmo i mi jedni druge Bogu svemogućemu, ali i ne zaboravimo pokazati bližnjemu i na najkonkretniji način svoju blizinu. Ne podrazumijevajmo ništa, nego se u svemu trudimo mukom i radom, i konkretnim znakom prema čovjeku, znakom ljubavi prema našem bližnjemu za koji neka Bog dade da bude prepoznat i proširen djelom i svjedočanstvom.