SVAKODNEVNO U 7:30 Pridonosimo svojim životom ostvarenju Kraljevstva Božjega

ČITANJA:

od dana: Flm 7-20;

Ps 146,6c-10;

Lk 17,20-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Farizeji upitaju Isusa: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ Ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo — kraljevstvo je Božje među vama!«

Zatim reče učenicima: »Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. Govorit će vam: ‘Eno ga ondje, evo ovdje!’ Ne odlazite i ne pomamite se! Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović:

Sveopća Crkva danas slavi spomendan četvorice jeruzalemskih mučenika čiji mučenički prijelaz s ovoga svijeta datiramo upravo 14. studenoga 1391. godine, a radi se o Deodatu iz Ruticinija, Petru iz Narbone, Stjepanu iz Cunea i našem prvom kanoniziranom svecu Nikoli Taveliću iz Šibenika. Na čast oltara, u katalog svetaca Katoličke Crkve upisani su 21. lipnja 1970. godine u bazilici sv. Petra.

Iako spomendan Nikole Tavelića u Franjevačkom misalu i lekcionaru sadrži svoja vlastita čitanja, odlučio sam se – u svjetlu svakodnevne Božje riječi – promatrati Nikolin život.

Zasigurno i nas danas intrigira budućnost, tako da pitanje upućeno Isusu sa strane farizeja danas možemo učiniti svojim: „Kada će doći kraljevstvo nebesko?“ Možda su od Isusa očekivali neki konkretan odgovor o mjestu, vremenu i načinu, ali on ne daje takav odgovor. Najprije ih uvjerava: „Kraljevstvo je Bože među vama!“ Nije to odgovor kojemu su se nadali. Isus ih samo podsjeća na Ivanove, ali i svoje riječi na početku svojega propovijedanja: „Obratite se i vjerujte evanđelju. Približilo se kraljevstvo Bože/nebesko.“ Ono što je bilo daleko, sada se učinilo blizu. Učinilo se prisutnim. To kraljevstvo se uprisutnilo. Ono hoda, govori našim jezikom, živi našim ljudskim životom. Nikada se nije čulo da se Bog utjelovio doli Isusa Krista, Sina Božjega, koji je ostvarenje toga kraljevstva.

Isus upozorava na razne pojave koje bi se mogle događati kada njega više ne bude. Da će se mnogi prozivati Mesijama i spasiteljima, da će govoriti u njegovo ime, a k sebi priklanjati. Nebrojeno je takvih primjera bilo tijekom povijesti, a ni danas nismo izuzeti samoprozvanih govornika i propovjednika „u ime Isusovo“, „u ime Crkve“. Valja, stoga, biti oprezan što to ovdje i ondje slušamo i paziti da se ne pomamimo za ugodnim glasom i primamljivim sadržajem koji možda godi našim ušima. Kraljevstvo Božje nije samo nešto što nam se sviđa ili savršeno dobar osjećaj.

Vođen Duhom Božjim i njegovom milošću i Nikola se uhvatio u koštac s bogumilima u Bosni koji su pokušavali vjerni puk odvući od Krista i Crkve, a zatim i u Jeruzalemu gdje je želio donijeti istinu Evanđelja Isusa Krista i navijestiti je. Pred očima je zasigurno imao zbilju Kraljevstva Božjega za koje je bio spreman sa svojom braćom podnijeti mučeništvo. A što je to drugo nego doživjeti odbačenost i podnijeti žrtvu života za Krista? Tom svojom odvažnošću i smjelošću pokazali su se dostojnima Kraljevstva nebeskoga.

„Na mjestu gdje mržnja razara, gdje hladnoća ubija, gdje čovjek čovjeku postaje vuk, Nikola i njegova subraća su u miru, prepušteni i povjeren Bogu, sigurni u njegovu prisutnost i ljubav koja je sposobna iznova stvoriti, obnoviti i dati gorjeti.“

Na tim mjestima mnogi su, riječima svetoga apostola Ivana, „iz smrti prešli u život“ zbog svoje vjere i pouzdanja u Boga, ali toliki su za života živjeli smrt jer je postala dijelom njih kao plod ukorijenjene mržnje koja stvara okrutno, zatvoreno i bešćutno srce. Na tim mjestima, vjerujemo i sigurni smo, uvijek je gorio bar jedan plamen vjere i ljubavi prema Bogu, obitelji i Domovini. Ondje je i Nikola na oltaru svojega tijela, okružen Deodatom, Petrom i Stjepanom, izgorio plamenom ljubavi i prikazao Ocu nebeskom žrtvu svojega života, po uzoru na svojega Učitelja Isusa.

Učiteljev križ i učenikova samica i muka stoje nam pred očima kao gorući oganj koji usmjerava naše živote u odlukama za Boga, za život, za ljubav. U tami mržnje, u sivilu života promatrajmo Kristov pobjednički križ i napajajmo se njegovom krvlju koja nam daruje novi život i potrebnu snagu. Neka nam Nikolino posvemašnje predanje i vjernost pomognu kako od svojega života učiniti plamteću i sebedarnu ljubav sposobnu zagrijati hladnoću svijeta u kojemu živimo. I tako svojim životom pridonesimo ostvarenju Kraljevstva Božjega za koje molimo: „Dođi kraljevstvo tvoje!“