SVAKODNEVNO U 7:30 Prepoznajmo hitnost posredovanja u vjeri

ČITANJA:

1 Sam 8,4-7.10-22a

Ps 89

Mk 2,1-12

Tekst evanđelja:

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.

I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.

Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«

Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi? Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.

Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Riječ Božju tumači vlč. dr. Boris Vulić:

Hvaljen Isus i Marija i neka vam ovo jutro i ovaj dan budu oplemenjeni svetim riječima evanđelja koje se danas naviješta u našim crkvama. Isus ozdravljajući i opraštajući grijehe objavljuje Boga koji čovjeku želi dati dar spasenja, dar koji je veći i od samoga zdravlja.

Isus je opet u Kafarnaumu i tu prije svega naviješta Božju riječ. Svaki Isusov učenik iznad svega sluša Isusovu, Božju riječ. Ona je istinska hrana svakog Isusova učenika. Riječ je, dakle, sveta, jer njome Bog razgovara sa svojim narodom i narod se po riječima obraća Bogu. Eh, s kojim sve beskorisnim i praznim riječima hranimo svoj život…

Evanđelje pred nas stavlja uzetoga kojega Isusu donose četvorica prijatelja. Ta su četvorica ruke i noge uzetoga, on bez njih možda nikad ne bi došao Isusu. Ta su četvorica slika i našeg poslanja među braćom i sestrama u potrebi. Bez nas možda nikad neće moći doći Isusu…

Što još čine ta četvorica? Mole za onoga koji ne može sam moliti. Oni se u njegovo ime i za njega obraćaju Isusu. Ne znam što ćete danas sve raditi, ali sam siguran da svi imamo tu pokraj nas uzete u potrebi, koji nas trebaju da ih nosimo na ramenima, da budemo njihove ruke i noge, ali i da budemo njihov glas pred Isusom – da preporučimo njihove molbe i nakane, da ih dovedemo Isusu… Za koga ću onda danas moliti Isusa?

Isus vidjevši njihovu vjeru reče uzetome: Sinko! Otpuštaju ti se grijesi! Vjera je preduvjet svakog čuda i bez čovjekove vjere ni Bog ne može odnosno ne želi učiniti čudo. Bog se na neki način učinio ovisnim upravo o čovjekovoj vjeri koja se rađa u njegovoj ljubavi i slobodi. Bog želi da čovjekova vjera omogući izvanredna Božja djelovanja u svijetu.

U slici četvorice iz današnjeg evanđelja prepoznajemo nužnost i hitnost posredovanja u vjeri. Kako se to, onda, posreduje vjera? Drugi itekako primjećuju moju vjeru. Ona je tu, u mojim riječima i mom djelovanju! Ona je tu i u mojim nakanama i preporukama kojima želim svakog dana kucati na vrata Božjega srca i tako druge unositi u to božansko srce.

U kući iz evanđelja nalaze se i pismoznanci. Isus poznaje svačije srce i um i zna što oni mudruju. Za njih ovaj Isus huli – kako on može otpuštati grijehe, kad to može samo Bog!? Hvala im na tome ukazu. Jer ako samo Bog može otpuštati grijehe, onda je Isus doista Bog!

Krist na križu na sebe uzima svo zlo svijeta, sav grijeh i svu krivicu grešnog čovječanstva. Tako se, kako veli Sveto pismo, on koji nikad grijeha ne učini – za nas učinio grijehom. Isus, dakle, ne samo da oprašta grijehe nego ih uzima na sebe, otkupljuje čovječanstvo od krivice zbog počinjenih grijeha i tako nas uzima iz vlasti Zloga.

Grijeh paralizira čovjeka, čini ga robom i sužnjem, unosi nered i kaos u čovjekov život. Koje je to zlo koje me stalno iznova zarobljava? Koje to zlo nisam predao Isusu, nego mu se uvijek vraćam? Kad sam zadnji put pristupio sv. ispovijedi i tu čvrsto povjerovao da je s Isusom promjena moguća te donio odluku da neću više griješiti?

I još nešto. Ozdravljeni u evanđelju ustade, uzme svoju postelju i ode. Ta je postelja znak da ozdravljeni sam želi postati nosiljka koja će druge nositi Bogu da i oni ozdravi. Neka nas sve naš Isus ozdravi kako bismo i u ovom danu bili nosiljke za druge, za one koji ne znaju kako doći do Isusa, našega Spasitelja. Blagoslovljen vam i lijep ovaj dan!