SVAKODNEVNO U 7:30 Prepoznaj vlastite sljepoće

ČITANJA:

Iz 29,17-24;

Ps 27,1.4.13-14;

Mt 9,27-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus odlazio, pođu za njim dva slijepca vičući: »Smiluj nam se, Sine Davidov!« A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: »Vjerujete li da mogu to učiniti?« Kažu mu: »Da, Gospodine!« Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri.« I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: »Pazite da nitko ne dozna!« Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i upravitelj župe Velika Ludina:

Poštovani i dragi slušatelji HKR -a

Današnje Evanđelje donosi susret Isusa s dva slijepca. Oni Ga slijede, vičući: „Smiluj nam se, Sine Davidov!“ Ovaj vapaj nije samo molba za ozdravljenje očiju. Nazivajući Isusa Sinom Davidovim, oni Ga prepoznaju kao Mesiju, kao onoga koji donosi spasenje. Sveti Augustin tumači da ovi slijepci simboliziraju dvije skupine ljudskog roda: jedan je predstavnik Židova, a drugi pogana. Obje skupine, i one „unutra“ i one „izvan“, viču istu molitvu – pokazujući da Kristovo spasenje nadilazi granice naroda i tradicije.

Isus ih čuje, ali zanimljivo, ne ozdravlja ih vani nego ih vodi u kuću.
Kuća nije slučajno mjesto. Ona simbolizira Crkvu – zajednicu u kojoj se događa ozdravljenje i susret s Gospodinom. Kuća je intimna i privatna, a ne pozornica za javni spektakl. Isus ne traži publiku niti slavu; on želi da čudo bude plod vjere, a ne demonstracija moći.

Kad im postavi pitanje: „Vjerujete li da mogu to učiniti?“ oni odgovaraju jednostavno i snažno: „Da, Gospodine!“. Evo istinske vjere koja ne komplicira, već se jednostavno izručuje Božjoj volji. Isus ih tada dodiruje i izgovara riječi: „Neka vam bude po vašoj vjeri“, i njihove se oči otvaraju.

Dragi slušatelji, u došašću, i mi smo pozvani prepoznati svoja vlastita „sljepila“ za Božju prisutnost u svakodnevici, za potrebe bližnjih, za istinu o sebi samima. I mi, poput ovih slijepaca, trebamo glasno zavapiti: „Smiluj nam se, Sine Davidov!“

Isusovo pitanje i nama odzvanja: Vjeruješ li da ja mogu ozdraviti tvoje rane, rasvijetliti tvoje sljepilo i obnoviti tvoj život? Vjera je ključ; povjerenje u Riječ Božju koja nas dotiče i preobražava.

Iako Isus strogo naređuje slijepcima da ne šire glas o čudu, oni ga ipak raznose. Isus je često izbjegavao javno iznošenje čuda, odbijao je mnoštvo i slavu, kako bi nas učio skromnosti, ali kako bi samom bolesniku osigurao dostojanstvo. Kada i mi ulazimo u ordinacije svojim liječnicima i kada nas oni liječe, ne čine to pred svima, nego u privatnosti koju čovjek zaslužuje.

Ali radost susreta s Kristom i primljene milosti često je prejaka da bi ostala skrivena. Zato su ova dvojica izliječenih raznijeli glas o Isusu.

Draga braćo i sestre, u došašću, dok iščekujemo dolazak Gospodina, neka i naša vjera bude jednostavna i snažna, poput vjere ovih slijepaca. Neka se i na nama ispuni Isusova riječ: „Neka vam bude po vašoj vjeri“, a mi, poput njih, budimo spremni svjedočiti Božju milost najprije unutar zajednice Crkve, u intimnosti i stvarnoj snazi spasenja. Oni iz svijeta vidjet će promjenu na nama i to će biti najbolje svjedočanstvo koje možemo pružiti drugima.

Hvaljen Isus i Marija!

vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i upravitelj župe Velika Ludina.